Viktoria Perić: Pjesma o životnim (ne)zgodama

Jednom sam htjela astronaut biti,
ali pad s kreveta me uspio poraziti.
Rekli su mi: ,,U svemir nećeš
kada na pod umjesto da na Mjesec slijećeš!’’

Sanjala sam potom sportsku karijeru
ali svaka lopta imala je svoju barijeru
Jednom kad sam reketom lopticu opalila,
rekli su mi: ,,Loptica je glavnog suca pogodila!’’

Htjela sam biti kuhar, majstor za jela
al’ hrana me nikako slušati nije htjela.
Požar i dim u kuhinji, vatrogasna kola došla,
rekli su mi: ,, Ostavi se ćorava posla!’’

I tako sada sjedim i o brigama rišem,
nešto mi ide jer evo pjesmu pišem,
a kada vam život čudnim putem krene:
,,Samo se nasmijte i sjetite se mene!’’

Viktoria Perić, 1. b razred
Klasična gimnazija Ivana Pavla II, Zadar
Mentorica: Daria Gospodnetić, prof. hrvatskoga jezika