Maksimilijan Agatić: Zašto sam postao učitelj
Dok sam sjedio za stolom i gledao učenike kako pišu ispit, zapitao sam se kako sam postao profesor. Kada sam bio u sedmom razredu, imao sam samo petice iz hrvatskog jezika. Oduvijek sam htio davati jedinice i zapise. To me nekako zadovoljavalo.
Kada sam završio osnovnu i srednju školu, upisao sam Filozofski fakultet. Bio sam vrlo motiviran. Samo sam htio biti profesor. Na fakultetu sam imao odlične ocjene. Polagao sam sve ispite na vrijeme. Moje kolege su mi plaćale da prepisuju od mene. Nadao sam se i vjerovao da ću uspjeti i postati profesor. Imao sam još četiri godine studiranja. Nakon godinu dana volio sam učiti sve više. Na drugoj godini bilo je sve teže. Najteži predmet mi je bio latinski, ali sam ga svejedno prolazio.
Moja želja za davanjem jedinica, zapisima i, najviše od svega, rušenjem studenata je rasla. Na fakultetu sam imao nadimak “Sveznalica”. Na trećoj godini fakulteta nije bilo ništa drugačije, osim što mi je profesor rekao da ću dobiti nagradu. Bio sam oduševljen jer sam htio biti najbolji u svojoj generaciji. Nisam mogao vjerovati da će se moja želja ostvariti, ali nakon što sam četiri godine bio najbolji student, pao sam ispit. Poludio sam, bio sam tako ljut da sam porazbio cijelu sobu i razbio pola stana. Nakon što sam se smirio, nazvao sam psihologa. Na četiri i pol godine studija ustanovilo se da sam ovisan o učenju. Bio sam presretan, ali drugi su me smatrali luđakom. Znao sam da me to neće spriječiti. U šestom mjesecu uspio sam položiti taj ispit. Shvatio sam da je davanje jedinica odličan osjećaj. Jedva sam čekao da završim fakultet, da postanem profesor i da dajem jedinice.
Na zadnjem danu studija dobio sam diplomu, a uz nju i drugu diplomu na kojoj je pisalo “Rektorova nagrada”. Dok su učenici pisali ispit, zaustavio sam ih i svima dao jedinicu i svakome po jedan zapis jer sam imao viška energije.
Maksimilijan Agatić
OŠ Šijana, Pula
Mentor: Vladimir Papić
