Matko Branda: Legenda o robopiliću
Svaka dva mjeseca moj djed na svoju farmu dobiva 50 tisuća malih pilića. Jedva čekam dan kad ih kamion doveze na farmu jer znam da će me onda djed pozvati i dozvoliti mi da u ruke primim nekoliko malih, slatkih, žutih pilića. Izgledaju kao male žute pahuljice. Svaki put izaberem jednog koji mi se najviše sviđa, makar svi izgledaju jednako, i dam mu ime. Nakon par tjedana oni zaborave na mene, a i ja na njih.
Prije mjesec dana na djedovu farmu stigao je jedan poseban pilić. Kad sam ga primio u ruke, pogledao me ravno u oči, a ja sam puhnuo u njega i šapnuo mu: „Pazi na djedovu farmu.“ Dao sam mu ime Pilić Pipi. Kad sam nakon par dana opet došao na farmu, Pipi je izgledao drugačije. Pilići se inače mijenjaju iz dana u dan. Žuto mekano perje počinje im se pretvarati u bijelo koje više nije meko. Pipijevo perje nije bilo bijelo, niti više žuto, već je sijalo zlatnim sjajem. Kad sam ga primio u ruke, perje je mijenjalo boju i sjaj: od blijede žućkaste do sjajne, bljeskovito zlatne boje. Bio je to dokaz da je Pipi poseban i čudesan.
Moj me Pipi dočekao i pozdravio slatkim pilećim glasićem: „Piu, piu“. Ponašao se čudno. Ali i pomalo čudesno. Najprije je radio čudne pokrete krilima. Krila su se pretvorila u metalna, a oči su počele svjetlucati. Izgledao je poput robota. Onda je nogama išao lijevo pa desno, okretao ih u svim smjerovima. Znao sam da mi želi nešto pokazati. Kad je vidio da ga ne razumijem, počeo je govoriti. Da, počeo je govoriti! „Ja. Sam. Pi. Lić. Pi. Pi.“ – govorio je pravim pravcatim robotskim glasom. Ispričao mi je da je sinoć u farmu provalila ljubičasta lisica. Uhvatila me panika. Kakva sad ljubičasta lisica? Pilić Pipi mi je je objasnio da su to posebno opasne lisice koje dolaze iz strašnih, mračnih i tajnovitih mjesta i da posebno vole jesti male piliće. Velike su i trebaju puno hrane. Svi su pilići bili uplašeni jer lisice obožavaju piliće. Zapravo, obožavaju ih jesti. Samo Pilić Pipi nije se bojao lisice. On nije bio samo moj poseban pilić, on je bio jedan jedini među 50 tisuća pilića na farmi koji se prema potrebi može pretvoriti u pilića zaštitnika farme. Dok je lisica provalila u farmu, Pilić Pipi krenuo je prema njoj. Iako je bio puno manji od nje, prestrašio ju je svojim robotskim glasom, robotskim pokretima i robotskim supermoćima. Misija je uspjela jer je upalio alarm koji je automatski nazvao djeda telefonom. Djed je brzo stigao pa je prestrašena lisica pobjegla s farme. A na mojeg Pipija nije obraćao pažnju jer je izgledao poput ostalih 49 999 pilića. Nije imao pojma da je zapravo Pilić Pipi spasio njegovu farmu od katastrofe!
Idućeg jutra djed je pregledavao snimke s nadzornih kamera da vidi kako je lisica uspjela ući u farmu. Jako se iznenadio kad je vidio snimke onoga što se u njegovoj farmi zbivalo sinoć. Shvatio je da na farmi ima jednog posebnog pilića. Pravog robopilića. Moj Pilić Pipi od onda ima novo ime – Robopilić Spasitelj.
Zanima li vas kako je Robopilić nastao? Dobio je supermoći od jednog posebnog dječaka koji je samo htio da djedova farma bude sigurna. Taj dječak nikad nikome neće otkriti svoju veliku tajnu.
Matko Branda, 2.r.
OŠ Gornji Mihaljevec
Mentor: Silvija Soldat