Helena Jurković: Ključ džepnog kraljevstva
Jednom, ne tako davno, na vrhu brežuljka smjestio se gradić naziva Džepko. U tom gradu živjela je djevojčica Vita. Najviše je voljela provoditi vrijeme sa svojom najboljom prijateljicom Lanom. Lana je uvijek nosila ljubičastu haljinu s bijelim ružama i malim džepićem na prsima.
Jednom prilikom u igri, kad se Lana sagnula, Vita je zapazila nešto neobično u džepiću na Laninoj haljini. Na prvi pogled izgledalo je kao klupko konca ušiveno na mjesto gdje se džep spaja s haljinom. Kada je Vita bolje pogledala, shvatila je da to izgleda poput neke neobične ključanice. Bilo joj je čudno što Lana to nikada nije zapazila, pa je odlučila da neće ništa govoriti, ali od tog dana sve je više razmišljala o tome. Mislila je kako svakako mora potražiti ključ i provjeriti što je to zapravo, ali nije znala odakle da počne.
Vrlo brzo ponudila joj se savršena prilika za istraživanje. Naime, Lana ju je pozvala da prespava kod nje. Vita je bila jako uzbuđena. Odlučila je pričekati da Lana zaspi i onda pretražiti taj tajanstveni džepić. Vita je bila gotovo sigurna da se tu se kriju svakakva čudesa.
U gluho doba noći, dok je kućom vladala potpuna tišina i mrak, znatiželjno je pregledala džep haljine. I dalje je u njemu bila ta neka ključanica neobičnog oblika, kao da je ušivena u džep, ali nikakav drugi trag nije pronašla. Bila je previše uzbuđena da bi zaspala. Prošlo je već pola noći, Vita je i dalje ležala u krevetu očekujući da će se ipak nešto dogoditi. Strpljivost se isplatila. Oko tri sata začula je male, lagane korake. Uperila je svjetiljku ravno u njih i više nisu mogli nikud pobjeći. Znali su da ih je vidjela.
Sitna stvorenja bila su vrlo smiješna, sa debelim trbusima, širokim osmijehom na licu i šarenim kapicama na glavi. Zvali su se Džepostvorci. Premda malo uplašeni, brzo su se sprijateljili s Vitom. Zamolili su je da nikome ne ispriča da postoje, kako ljudi iz svoje radoznalosti ne bi naštetili njihovom svijetu. Posebno su je zamolili da ne ispriča Lani. Njezin džep na haljini služio im je kao jedini ulaz u njihovo Džepno kraljevstvo i nisu mogli dopustiti da bilo tko sazna za to. Viti je teško bilo skrivati tajnu, pogotovo pred Lanom, posebno tako veliku tajnu. Ipak, pristala je pod jednim uvjetom – da joj Džepostvorci pokažu što se krije iza ključanice i ulaza u Džepno kraljevstvo. Džepostvorci nisu imali izbora. Stavili su ključ u ključanicu neobična oblika smještenu u džepu Lanine haljine i dogodila se čarolija.
Vita nije mogla vjerovati svojim očima. Teleportirala se na najsavršenije mjesto koje je ikada vidjela. Sve je bilo poput velikog igrališta na kojem zabava nikad nije prestajala. Baš svaka stvar bila je napravljena od neke vrste slatkiša. Drveća su bila ogromne lizalice, tratinčice žuti bomboni sa laticama od šlaga, grmlje i cvijeće od glazure za tortu, a trava od šarenih gumenih bombona. Ono što je izgledalo kao more, zapravo je bio plavi sladoled, Viti najdražeg okusa, a pijesak na plaži bio je od šećerne vate. Sladoledno more bilo je savršeno toplo za kupanje, a u ustima se pretvaralo u najfiniji sladoled. Bolji Vita nikad nije okusila. Posvuda okolo po ogromnim trampolinima od želea raznih boja skakali su nasmijani Džepostvorci, a niz tobogan od biskvita spuštali su se na topljenoj čokoladi. Zrak je ispunjavao najljepši miris svježe kuhanog pudinga od vanilije. Najbolje od svega bilo je to, što sve što te okružuje možeš jesti do mile volje, a kad ti je dosta, samo se nastaviš igrati. Savršeno!
Postojao je samo jedan problem. Vita se od silne čarolije, uživancije i druženja uopće nije više htjela vratiti u svoj svijet. Džepno kraljevstvo imalo je takav učinak na ljude. No, postojalo je rješenje i za to. Džepostvorci su u posebnim malim bočicama čuvali jaki miris prženog luka. Već i brzi udah bio je dovoljan da Viti barem malo poništi čaroliju tog čudesnog mjesta, pa da se sjeti svega onoga što je čeka kod kuće i onih koje voli.
Bila je jako tužna kada je morala krenuti natrag u svoj uobičajeni svijet. Teška srca oprostila se od Džepostvoraca i njihovog Džepnog kraljevstva. Dogovorili su se da što prije ponovno dođe prespavati kod Lane, kako bi nastavili svoju veselu avanturu.
Helena Jurković, 2.r.
OŠ Gornji Mihaljevec
Mentor: Silvija Soldat
