Karla Pavlin: Div Dragonja

Jednom davno ljudi i divovi živjeli su u miru.

• Dobro jutro! – usklikne jedan
• Jutroooo! – uzvrati drugi div jer su se u tom malenom gradu svi poznavali.

Svi divovi bili su različiti i posebni na svoj način, baš kao i ljudi. Ali jedan div bio je posebno drag, on je volio cvijeće. Ma ne, on je obožavao cvijeće! Svi su ga zvali Div Dragonja. Volio je lutati šumama i potocima u potrazi za novim cvijećem. Svaki cvijet bi pozorno pogledao, a zatim bi ga pomirisao pazeći da ga ne ošteti. Njegovo omiljeno cvijeće bile su tratinčice, s bijelim laticama i žutim jastučićem. Ali one su tako sitne i malene naspram diva i on je uvijek bio u strahu da ih ne uništi ili zgazi. Ali jednoga dana divu se desila velika nezgoda. Div je mirisao cvijeće, kao i obično, ali nije primijetio pčelu koja se odmarala na cvijetu. Pčela se preplašila njegova velikog nosa, od straha je naoštrila žalac i ubola ga nasred nosa. Div je skočio, sve se zatreslo baš kao potres. Ljudi su od straha brzo izašli iz svojih kuća i ugledali su velikog diva kako skače sa noge na nogu od boli. Rušio je sve oko sebe. Trčao je niz brijeg i ostavljao je velike i duboke tragove iza sebe. Njegovi tragovi ispunili su se sa vodom, nastala je rijeka koju su ljudi u sjećanje na diva nazvali rijeka Dragonja. Div je od straha pobjegao iza planine a ostali divovi su ga slijedili. Nikada se više nisu vratili.

Ljudi i danas osjećaju Zemlju kako se trese i to su nazvali potresom.

Ali… Jesu li to potresi?

Karla Pavlin

OŠ Šijana Pula

Mentor: Vladimir Papić