Zoe Lanča: Vodnjanska tajna

Vodnjan je oduvijek bio poznat po njegovom zelenom zlatu. Malo tko zna pravu priču tko je zaslužan za očuvanje maslina u Vodnjanu. Svi su se u Vodnjanu bavili maslinarstvom. Svoje su ulje prodavali u Veneciju.

Mlečani su bili jako ljubomorni na njihovo ulje. Pokušali su ga prodati kao da su ga oni napravili. Trgovci su ih razotkrili. Mlečani su propali. Svi su htjeli kupovati samo vodnjansko ulje. Mlečani su se razbjesnili. Toliko su bili ljubomorni da su počeli smišljati planove kako ukrasti to bogatstvo. Netko, ne zna se tko, je promatrao Mlečane. Vodnjanci su saznali njihov plan. Planirali su doći u Vodnjan i ukrasti sva stabla masline. Vodnjanci su svake večeri ustajali iz kreveta da obrane svoje masline. Tako su stražarili noćima. Sve bi napravili samo da sačuvaju svoje masline. Prolazili su dani, mjeseci, ali nisu odustali.

Sve do jedne noći. Nešto ih je uspavalo. Nekim čudom pet je seljaka ostalo budno. Nisu imali nikakvo oružje, ali su uspjeli pobijediti stotine Mlečana. Nažalost seljaci nisu preživjeli, ali su spasili Vodnjan i masline. Nitko ne zna kako su to uspjeli. Neki misle da su imali moći. Jedna od njih je predvidjela svoju smrt na dan kada se to dogodilo.

Jednoj od njih su nažalost pronašli samo njezino malo, ali za Vodnjan važno stopalo. Vodnjanci su ih izložili u sarkofage i svi su im se dolazili klanjati. Njihova tijela nekim čudom nisu se mijenjala niti raspadala. Proglasili su ih svetima.

Njihova mumificirana tijela izložena su u crkvi Sv. Blaža.  Ljudi govore da noću čuju njihove glasove i da njihove duše još uvijek čuvaju vodnjansko blago. Joj da, zaboravila sam vam nešto reći. Postoji još jedna legenda u koju ljudi vjeruju. Govore da mumije noću vrište jer su ih Mlečani uspjeli zarobiti i da one čekaju da ih netko oslobodi. Znači li to da su mumije u crkvi zapravo žive?

Zoe Lanča
OŠ Šijana Pula
Mentor: Vladimir Papić