Emili Pernić: Kažun
Prije deset milijuna godina na Zemlji je postojalo veliko carstvo. Kralj i kraljica su imali desetero djece. Sve je bilo savršeno dok nije stigao prosinac. Bilo je to vrijeme duge i hladne zime. Kralj i kraljica su uspavali svoju djecu i otišli spavati.
Toga jutra probudili su se i shvatili da su im djeca nestala. Počeli su paničariti. Poslali su vojsku u carstvo i naredili im da provjere svaku kuću. Ubrzo su shvatili da nešto nije u redu. Seljaci su se počeli buniti da su i njima djeca nestala. Vojska je tražila djecu nekoliko dana i nisu ih uspjeli naći. Kralj je morao poduzeti veće mjere te je odlučio poslati vojsku izvan utvrda carstva. Glavni zapovjednik vojske bio je Ivan Kazon. Danima su tražili tragove u šumi ali ničega nije bilo. Ivan je odlučio otići dublje kako bi više saznao.
Ubrzo se našao u magli. Jedva je vidio svoga konja. Zapalio je baklju i sišao s njega. U početku nije ništa vidio sve dok nije došao do male kolibe. Nije čuo nikoga pa je ušao. Nažalost nije vidio ništa zanimljivo. Okrenuo se kako bi izašao ali je čuo zvuk iz poda. Podignuo je tepih i vidio ručku. Shvatio je da to vodi do tajnovitog prolaza. Ubrzo se našao u prostoriji punoj dječje odjeće. Shvatio je da nešto ozbiljno nije u redu. Na zidu su se nalazili natpisi na čudnom jeziku. Znao je da se ne smije zadržavati pa je uzeo nekoliko komada odjeće i natpisa i otišao. Trčao je što je brže mogao. Stigao je do konja i vratio se svojoj vojsci. Rekao im je da se vrate u dvorac. Kada je sve to pokazao kralju odmah mu je naredio da odnese to vračevima. Dok su oni utvrđivali o čemu se radi te noći je nestalo još nekolicina djece. Znali su da se moraju požuriti. Na odjeći su pronašli tragove trolovske sluzi. Shvatili su da su natpisi napisani na jeziku koji prepoznaju samo trolovi. Odmah su obavijestili kralja i rekli mu da imaju ideju kako ih se riješiti. Postojala je posebna vrsta kamena na koje su trolovi posebno alergični. Zvao se pješčenjak.
Kralj je odmah naredio cijelom kraljevstvu da otiđu u potragu za tim kamenom. Potraga je dugo trajala jer je to bila vrlo rijetka vrsta. U međuvremenu kraljica je zatrudnjela. Mjeseci su prolazili a nitko ih nije mogao pronaći. Jednoga tmurnog jutra Ivan Kazon pronašao je kamen duboko u šumi te ga je odnio u dvorac. Kralj i kraljica su bili presretni i htjeli su mu zahvaliti ali nisu znali kako. Seljaci su počeli graditi male prostorije od pješčenjaka na rubovima utvrda. Nakon dugih devet mjeseci utvrde su bile napravljene a kraljica je rodila sina. Nazvala ga je Kazon po Ivanu koj je pronašao kamen. Jedne noći kraljica i kralj su uspavali Kazona i stavili ga u krevet. Pomolili su se i otišli spavati. Cijelo selo je bilo uzbuđeno, nisu znali što očekivati.
Trolovi su se približili carstvu kako bi prikupili još djece. Čim su stigli do utvrde shvatili su da nešto ozbiljno nije u redu. Nisu obraćali previše pažnje na to pa su pokušali ući u carstvo. Ušli su u prostorije i odjednom nestali. Nitko nije znao što se dogodilo. Toga jutra kralj i kraljica su se probudili i otrčali do sobe svoga sina. Kada su ga vidjeli živog pao im je kamen sa srca. Okupili su vojsku i otišli do prostorija. Čim su ušli vidjeli su svu nestalu djecu. Bili su u šoku. Svi do jednoga su bili unutra.
Okupili su cijelo kraljevstvo kako bi im javili sretne vijesti. Seljaci su bili presretni što su opet vidjeli svoju djecu. Taj dan je bio pun sreće i radosti pa ga je kralj odlučio i obilježiti. Ivana je odlučio proglasiti knezom a male prostorije je odlučio nazvati po svom sinu. Od tad nadalje zvale su se kažuni.
Taj dan je ostao upamćen za sva vremena, a carstvo je svakim danom sve više raslo.
Emili Pernić
OŠ Šijana Pula
Mentor: Vladimir Papić
