Andreas Lanča: Obje strane

Prije mnogo godina u Puli su se ljudi počeli gušiti zbog prljavog zraka boga Zrakoruža. Zrakoruž je zbog nepokoravanja Puljana sa svojim vijećem odlučio zagaditi cijelu Istru. Puljani su bogove smatrali jednako vrijednima i zato je Zrakoruž zagadio cijelu Istru.

Zbog neposluha, ljudi su se počeli gušiti u nekadašnjem glavnom uvjetu za život. Vile su ljudima pomagala jer su svojim zlatnim vilinskim prahom liječile zrak, barem donekle. Problem je bio što je Zrakoruž vidjevši to počeo smišljati kako vile istrijebiti i ugušiti sve Istrane. Njegov je dvor bio ogroman, a imao je i skrivene sobe. Bio je to dvor koji je stajao na Mjesecu, tako da je uvijek promatrao Zemlju. Zrakoružev je dvor nastao tokom jedne pomrčine Sunca. Tada se Mjesec nalazi između Zemlje i Sunca. Zbog tog položaja spojili su se tama i svijetlost i izgradili čudesnu građevinu. Dvor je pokrivao obje strane Mjeseca. Sada je Zrakoruž, koji je dobio ime po tome zbog čega je i bog, hodao prema hladnoj mračnoj strani dvorca u kojoj on nije mogao puno izdržati zbog hladnog i čišćeg zraka. On je većinom živio na toploj strani koja je bila puna toplog i prljavog zraka kojeg je on, odnosno njegov dišni sustav jedino prihvaćao. Zrakoruž je hodao kroz najveći hodnik koji je povezivao obje strane. Taj je hodnik bio prepun izrezbarenih lubanja i slika bogova kao osvajača i imperatora. Otvorio je prva sasvim normalna drvena vrata. Nakon njih ušao je u prostoriju punu napuštenog i starog paučinom prekrivenog namještaja. Kada je podigao jednu od stolica na podu su se počele uzdizati stepenice. Pretrčao je stepenice kako bi mu ostalo dovoljno prljavog zraka u plućima za povratak. Prostorija u koju je ušao bila je prepuna malih staklenih bočica zatvorenih plutenim čepovima. Zrakoruž je u prostoriju ušao odlučno točno znajući što želi. Uzeo je bočicu koja je bila ograđena vrelim užarenim željezom kako niti jedan smrtnik ne bi mogao uzeti tekućinu koja se nalazila unutra. U bočici koja je bila oblika vilinskog srca nalazila se krvno crvena zakuhala tekućina. Zrakoruž je brzo, ali učinkovito svojim očima podigao bočicu bez da je dotakne. Svojim je rukama kontrolirao napitak. Kada je došao na drugu stranu dvora prvo se dobro nadisao. Zatim je izašao i na sunčevu zraku koja je vodila prema Puli s pomoću moći ulio otrovni vilinski napitak. Napitak je pripremila vila Mrza kako bi ona ostala jedina vila u Istri. Sada je upravo to htio učiniti i on. Mrza se nalazila okovima privezana na Zrakoruževu žezlu i opet, kao što je i htjela, ostati će jedina vila u Istri. Jedina je mana napitka bila što se lako uočavao jer je svjetlucao. Upravo zato ga je Zrakoruž poslao preko sunčeve zrake kako ga vile ne bi uočile. U Istri su svi alkemičari pokušavali pronaći lijek za zrak. Nije im baš polazilo za rukom. Blizu otkrića bio je jedino neuredan alkemičar Šijošum, samo on to nije znao. On je živio na Brionima gdje se polako probijao prljavi zrak. On je zbog svoje mane otkrio je da biljke upijaju štetan dim zlog boga. Tako je on jednog dana izlaskom u obližnju šumu shvatio da može disati bez poteškoća i da mu njegova bočica vilinskog praha ne treba. To je dokazao kada je ušao u šumu i kada se htio posuti vilinskim prahom, a nije ga mogao pronaći. Zbog toga što je preživio shvatio je da mu je šuma zaštita. Na jugu Istre bilo je najgore jer se tamo prvo pojavio onaj napitak i vile više nisu mogle štititi tada mali močvarni grad. Na ljudsku žalost vile su umrla teškom smrću u patnji i boli dok su to ljudi gledali moleći bogove za oprost. Zrakoruž je sve to pratio s Mjeseca. Sjedio je na tronu i zamišljao sebe kao najvećeg boga vladara svih vremena, sebe kao prvog boga vjetra koji je ovladao jednim gradom na zemlji. Vratimo se u Pulu…

Moleći Puljani su polako počeli shvaćati da im se djeca guše. Sada su bili uvjereni da su pogriješili kada su zamolili divove da stvore most od Pule do Mjeseca. Tako su htjeli ubiti i Zrakoruža koji ih je već tada maltretirao zagađenjima koja su za neke bila kobna. Nažalost pokušaj je bio neuspješan i zbog toga sada njihova djeca umiru, a shvatili su da će svi umrijeti, na kraju. Svi bi umrli da se u tom trenutku nije pojavio mladi alkemičar s Briona, Šijošum. On je ljudima ukrao sav ostatak vilinske prašine. Otišao je do najplodnijeg dijela močvare i tamo posuo vilinski prah kako bi spasio Pulu i cijelu Istru. Na sreću stabla su izrasla u sekundi. On je disao punim plućima, ali ubrzo je otišao kod ljudi koji su se previjali i kašljali duboko kao rika lavova. On ih je vukao obitelj po obitelj do šume. Nažalost nije ih sve uspio spasiti jer su se neki odbijali pomaknuti. Šijošum je takve napustio sa suznim očima, ali znao je da mora nastaviti dalje. Sve koje je uspio spasiti okupili su se oko močvare. Oko močvare čekali su dan kada će moći izaći i nastaviti živjeti normalnim životima. Zrakoruž je gledajući kako su se ljudi spasili odlučio sam doći u Pulu. Bog sa žezlom u ruci na kojem je stajala ona zla vila zakačena užarenim okovima stigao je u Pulu.

Šijošum je saznao za dolazak Zrakoruža pa ga je dočekao s planom. Plan je bio napuniti Zrakoruževa pluća zdravim zrakom. Rekao je Zrakoružu da ga kruna čeka u novonastaloj šumi i da se ljudi žele predati. Tamo su ga zapravo čekali ljudi, ali ne s razlogom da se predaju nego da ga se riješe. Odugovlačili su kako bi si svjež zrak ušao u njegova pluća. To se i dogodilo, na središnjem dijelu takozvane krunidbe počeo se gušiti. Pao je na pod. Tada ga je Šijošum nakon njegova zadnjeg izdisaja gurnuo u močvaru. Svi su slavili, a onda je Šijošum počeo vrištati. Zla se vila oslobodila okova s jedne ruke i svojim ga moćima privezala za Zrakoruža te ga tako ugušila.

Ljudi su na kraju ipak slavili, a šumu su nazvali po najbitnijem čovjeku za Pulu i Istru u povijesti. Cijelu ovu legendu dokazuju nam dva stabla koja se nalaze na središnjem dijelu gdje je sada livada, a nekada bila močvara. Šijanska šuma zbog toga je postala poznata.

               Andreas Lanča
OŠ Šijana Pula
Mentor: Vladimir Papić