Zoe Lanča: Zita na satu hrvatskog jezika
Rano ujutro probudila se djevojčica po imenu Zita. Kao i uvijek kada bi se probudila sporo bi pojela doručak i spremila stvari za školu. Na putu od kuće do škole čula je neke čudne zvukove. Mislila je da je samo malo pospana. Nakon nekoliko minuta opet je začula neke neobične zvukove. Ti zvukovi bili su baš poput onih strašnih zvukova iz horora. Grozno se osjećala. Osjećala se uplašeno i usamljeno. Mislila je da je najsigurnije vratiti se kući. Okrenula se, a put više nije izgledao isto. Krenula je trčati ulicom tamo, a zatim ovamo.
Na vidiku nije bilo niti škole niti Zitine kuće. Gdjegod se našla progonili su je glasovi koji dozivaju njezino ime. Čula je i glas učitelja iz hrvatskog . Odjednom našla se između crkve i kažuna. Nije znala gdje bi se sakrila da pobjegne od tih glasova. Glasovi su postajali sve glasniji. Ušla je u crkvu. Osjećala se sigurno jer je sve bilo mirno i tiho. Napravila je smo jedan korak i imala je što vidjeti. Mumije su hodale po crkvi. Počele su vrištati, a Zita još glasnije. Izletjela je iz crkve. Shvatila je da su glasovi koje je prije čula bile mumije. Poslije će razmisliti što s mumijama, a sada se samo htjela sakriti.
Utrčala je u kažun, znala je da je tu sigurna jer su se tu prije ljudi sklanjali od kiše i ostalih neprilika. Sjela je na pod i rukama pokrila uši. Trznula je na zvona crkve, a onda je čula školsko zvono. Otvorila je oči, a pred njom je stajao ljutiti učitelj hrvatskog jezika.
Zoe Lanča
OŠ Šijana Pula
Mentor: Vladimir Papić
