Veronika Košeto: Bijeli Klaun i Srna
Bila je jesen. Dječaci su se pod suncem smijali i trčali vani dok ih je ona promatrala. Ona se zvala Brunhilda, ali su je svi zvali Srna zbog duge kose i bila je vitka. Imala je stroge roditelje i nisu joj dali da puno jede da bi ostala mršava. U ono vrijeme samo dječaci su se smjeli po danu kupati u moru i igrati se vani, djevojčice ne. Nisu smjele izgubiti svoj ten pa su samo smjele izaći kad sunca nema. Srna ih je svaki dan gledala kroz prozor.
Dugo vremena je samo tako promatrala sve do jednog dana kada je ugledala nekog poznatog dječaka. „Bijeli klaun!“, viknula je iz sveg glasa. Roditelji su joj spavali i pobjegla je kroz prozor. Bijeli klaun je bio njen prijatelj. Upoznali su se tako kad je palo sunce.
Srna je išla šetati šumom, a tamo je bio on i pitao ju je da mu pomogne razlikovati boje. Bijeli klaun je znao da Srna ne smije ostati vani i nagovarao ju je da ide kući, no bilo je prekasno. Srna je već odvela Bijelog klauna na livadu kojeg joj je pokazala njena prijateljica, udovica Klara. Klara je već puno godina živjela u Čardaku i znala je sve legende o tom gradu. Jedna od njih bila je da kad se na nebu pokaže duga i ako djevojčica pređe ispod nje postaje dječak. Za Srnu bio je to san snova jer to znači da se može igrati po danu.
Bila je to super ideja, ali svi su zaboravili da Klaun ne može vidjeti boje, a i njemu je bilo žao jer će na neki način izgubiti svoju najbolju prijateljicu. Prošlo je dosta vremena, a duge nigdje nije bilo. Srna je htjela odustati, ali je s vremenom zaboravila na to i nastavila se igrati na livadi. Nebo je vidjelo tu sreću djevojčice i stvori se duga. Srna nikad sretnija potrči za dugom, a Bijeli klaun za njom. Odmah ispod duge nalazilo se Mrtvo jezero. Srna od uzbuđenja nije vidjela jezero i pala je u njega. Nakon pet dana našli su joj tijelo, a u taj tren Bijeli klaun je po prvi put u životu ugledao boje. Potrčao je do Mrtvog jezera gdje ga je čekala Srna koja je oživjela kad je on ugledao boje.
Veronika Košeto
OŠ Šijana Pula
Mentor: Vladimir Papić