Sanja Rotim : Malo drugačiji Božić

Približavao se Božić. Sedmogodišnji dječak Dario ležao je bolestan u krevetu.

“Jako me boli grlo”, rekao je tihim glasom mami koja je stajala pored njega sa šalicom toplog čaja u ruci.

“Nemoj se brinuti, dušo moja. Nije ništa ozbiljno, ne treba se plašiti gripe. Desi se mnogima zimi da se razbole. A jednom kada smo ozdravili, postanemo jači i otporniji. Sada popij ovaj čaj, vidjet ćeš da će ti goditi i da će sve brzo proći.” Mama mu je pružila šalicu i pomilovala ga nježno po kosi.

“Nadam se da ću ozdraviti do Božića”, rekao joj je Dario nadajući se da bi mu mama opet rekla neku utješnu riječ.

“Naravno da ćeš ozdraviti! Tri su dana do Božića. Kladimo se da ćeš već sutra biti na nogama”, rekla mu je mama smiješeći se.

Dario je znao da je mogao mami vjerovati, ona je uvijek bila u pravu. Mnogo je želio ozdraviti do Božića. I ove godine je napisao pismo Djedu Božićnjaku i zamolio ga da mu pokloni romobil. Toliko ga je želio imati!

Tako zamišljen Dario je pijuckao svoj čaj. Čule su se kapljice kiše kako ritmično udaraju po staklu prozora. Pljus-pljus-pljus.

U međuvremenu, u gradu Djeda Božićnjaka u Laponiji dogodila se jedna stvar koja se nikako nije smjela desiti. Djed Božićnjak je bio mnogo zaposlen kao i uvijek u to doba godine. Trebalo je pripremiti i razvrstati toliko paketa. Ali on se nikada nije žalio, volio je svoj posao. Koliko je bilo paketa, za njega je značilo isto toliko sretne djece.

“Trebao bi se odmoriti malo. Nisi više mlad kao nekada”, rekla mu je supruga nježno.

“Ne boj se ti ništa za mene, navikao sam ja raditi mnogo u ovom periodu”, rekao joj je Djed Božićnjak. “A nisam ni toliko star”, dodao je nabravši obrve.

“Pa nisam to rekla”, odgovorila je ona.

“Ali si mislila.”

Kao i svi drugi bračni parovi i njih dvoje bi se nekada prepirali. Ali ovoga puta njegova supruga je bila u pravu. Prilikom podizanja jednog teškog paketa Djed Božićnjak je ostao blokiranih leđa.

“Aj, aj, koja bol! Zaboga, što mi se desilo?”, žalio se stavljajući ruke na bolna leđa.

Pokušao se uspraviti, ali ga je toliko boljela kralježnica da je ostao savijen u toj poziciji.

“Koji užas. Pa što ću sada? Nisam završio sa pripremanjem paketa, a nedostaju samo tri dana do Božića. Kako ću krenuti na put u ovakvom stanju?”, jadao se.

Supruga je primijetila suze u njegovim očima dok je to govorio.

“Ne brini se za to, zovnut ćemo liječnika, naći će on rješenje. Sigurno će ti dati neku kremu ili tablete”, tješila ga je. Nije htjela da primijeti kako je i ona bila zabrinuta videći ga u takvom stanju.

“Neće moći krenuti na put”, pomislila je, ali naravno nije to rekla.

“Hajde, zovni ga, nemam minute za izgubiti.”

“Odmah, ljubavi.”

“Trebao me je poslušati, zna biti toliko tvrdoglav”, mislila je supruga.

Liječnik je stigao odmah po pozivu. Bilo je to prvi put da je kročio u tu kuću koju su svi voljeli i gdje su stizali milijuni pisama iz cijelog svijeta. Liječnik je radoznalo promatrao dom Djeda Božićnjaka. Iz kamina je dopirao ugodan zvuk pucketanja vatre. Zid su krasile mnogobrojne slike jelena, vilenjaka i zimskog pejsaža. U sredini dnevnog boravka plijenilo je ljepotom božićno drvo okićeno staklenim kuglicama raznih boja i svjetlucavim lampicama. Ispod drveta su bile vreće prepune pisama. Na stolici na ljuljanje ispred kamina sjedio je Djed Božićnjak.

“Teško mu je ustati sa stolice”, objasnila je liječniku supruga.

“Djede Božićnjače, vidi se da ste pretjerali ove godine. Da vidimo malo…, radi se o vještičjem udaru”, rekao mu je liječnik nakon što ga je pregledao.

“Ma, što govorite, doktore? Kakva vještica? Ovo je grad Djeda Božićnjaka, ovdje vještice nisu nikada postojale. Žao mi je, ali Vam moram reći da govorite gluposti”, bunio se Djed Božićnjak.

“Niste me razumjeli. Naravno da ovdje ne postoje vještice. Vještičji udar je jedna vrsta bolova u leđima kada se ostane tako blokirani”, objasnio mu je liječnik.

“Kakva glupa imena daju bolestima”, komentirao je Djed Božićnjak.

“Trebate samo ostati u krevetu nekoliko dana i staviti ovu kremu. Zove se vražja kandža. Vidjet ćete da će Vam bolovi brzo proći.”

“Sada još i vrag! Ali znate li Vi, doktore, koji je danas dan? Za tri dana moram biti na nogama i obići cijelu planetu.”

Tek tada je liječnik shvatio u kakvoj se situaciji našao Djed Božićnjak.

“Žao mi je razočarati Vas, ali tri dana nisu dovoljna da potpuno ozdravite”, rekao je liječnik zabrinuto.

“Ali moram, pa ja sam Djed Božićnjak! A Vi ste doktor i morate naći rješenje za moj problem.”

“Mmm…, pa možemo pomaknuti Božić, ne pada mi na pamet ništa bolje”, rekao je liječnik zamišljeno.

“Pomaknuti Božić? Ne dolazi u obzir doktore, što Vam pada na pamet?”

I supruga je odmahivala glavom. Nije bilo prihvatljivo pomaknuti Božić. Njoj je upravo sinula jedna ideja.

“Mogli bismo naći dvojnika, nekoga tko ti mnogo liči i poslati ga na put umjesto tebe”, predložila je.

“Stvarno dobra ideja, kako se ja nisam toga sjetio”, rekao je liječnik i počešao se po glavi.

“Dvojnik? Nitko ne može uzeti moje mjesto. Kako bih mogao podučiti jednu osobu za kratko vrijeme da uradi tako odgovoran posao?”, bunio se Djed Božićnjak.

“Sobovi znaju kuda moraju ići. Možemo se u njih pouzdati. A isto tako, ljubavi moja, u ovakvom stanju nisi sposoban ni sjesti u saonice”, rekla mu je supruga.

Djed Božićnjak je shvatio da je ona, kao i obično, bila u pravu.

Tako je otpočeo posao traženja dvojnika Djeda Božićnjaka. Bili su pozvani svi muškarci da izađu na glavni trg.

Liječnik i supruga Djeda Božićnjaka su počeli objašnjavati problem začuđenim ljudima.

“Moramo izabrati jednog od vas da ove godine zamijeni Djeda Božićnjaka.”

“Ali nitko nije tako dobar kao on. Pa tko može uzeti njegovo mjesto?”, protestirali su ljudi.

“Radi se o hitnom slučaju, nemamo alternativu. Djed Božićnjak mora ležati nekoliko dana“, objasnio im je liječnik.

Čulo se mrmljanje ljudi. Svi su bili uznemireni. Onda je netko pokazao prstom prema gospodinu Zvonimiru.

“On liči na njega.”

“Istinito”, govorili su ljudi. Počeli su pljeskati.

“Zvon-ko, Zvon-ko”, bodrili su ga.

“Ma kako, baš ja? Ne ličim nimalo na njega”, rekao je gospodin Zvonimir zabrinuto, iako je bio ponosan što su upravo njega izabrali.

“Ali ako obučeš njegovo odijelo i staviš njegovu kapu nitko ne bi primijetio razliku”, hrabrili su ga.

Uistinu, gospodin Zvonimir je ličio malo na Djeda Božićnjaka zbog bijele kose i duge brade, ali je bio niži i deblji.

“A ne znam ni voziti saonice”, rekao im je zabrinuto.

Supruga Djeda Božićnjaka ga je hrabrila govoreći mu kako bi dobio sve potrebne upute, a usto sobovi su znali kako se može obići cijeli svijet u jednoj noći. Cijelu godinu su vježbali i spremali se za to putovanje.

Tako je gospodin Zvonimir prihvatio taj zadatak. Razmišljao je o djeci koja su sa nestrpljenjem čekala poklone Djeda Božićnjaka.

Puna dva dana koja su prethodila Božiću gospodin Zvonimir je proveo sa Djedom Božićnjakom. Bilo je doista čudno vidjeti ga kako leži u krevetu.

“Klepila me vještica”, jadao mu se Djed Božićnjak.

“Vas udarila vještica?” čudio se gospodin Zvonimir.

“Iskreno, nije to baš prava vještica, nego jedna vrsta križobolje. I ja sam prvo nasjeo kada mi je to liječnik rekao. Ali sada ti trebam sve objasniti.”

Tako mu je Djed Božićnjak sve potanko objasnio i preporučio da nikome ne govori da je on dvojnik, budući da nije bio siguran je li to bilo legalno. Ali nije imao izbora.

Stigao je Badnjak. Saonice sa sobovima su bile spremne i prepune poklona.

“Zvonko, vidjet ćeš da će sve dobro proći”, dovikivali su ljudi pozdravljajući ga. Djed Božićnjak se protegao iz svog kreveta i provirio kroz prozor. Promatrao je s nostalgijom saonice. To je bio prvi put da ih on nije vozio.

Gospodin Zvonimir je podigao jednu nogu sjedajući u saonice, ali su mu se malo rasparale hlače. Ispod su se nazirale gaćice na točkice. Doista mu je bilo usko odijelo Djeda Božićnjaka.

“Joj, što ću sada?”, upitao je zabrinuto ljude.

“Ništa, nemamo sada vremena zašiti ih. Ne brini se, ispod jakne se neće ništa vidjeti”, rekla mu je supruga Djeda Božićnjaka.

Djed Božićnjak je stavio ruke na glavu.

“Jadan ja, mislit će da nosim gaće na točkice.”

Kada su se saonice vinule u zrak, počeli su ispadati pokloni.

“Zvonko, budi malo pažljiviji”, vikali su ljudi dok ga nisu izgubili iz vida.

A gospodinu Zvonimiru se počelo sviđati ovo putovanje.

“Sobovi, brže malo, više u zrak”, govorio im je veselo. “Nije nimalo loše biti Djed Božićnjak.”

Tako je došao i Božić. Naravno da su sva djeca nestrpljivo otrčala do božićnog drveta vidjeti što im je donio Djed Božićnjak. Ali svi su ostali razočarani. Jednoj djevojčici koja je željela lutku što priča donio je autić na daljinsko upravljanje, dječaku koji je očekivao loptu stigla je kućica za lutke, jedno  novorođenče je dobilo biciklo i tako dalje da ne nabrajamo.

Nakon što se probudio to jutro, i Dario je otrčao u dnevni boravak nadajući se da bi ga ispod drveta čekao toliko željeni romobil. Našao je veliku kutiju umotanu u ukrasni papir i vezanu šarenom vrpcom.

“Jupi, jupi, donio mi je romobil”, vikao je od sreće dok je otvarao kutiju. Ali je ostao kao skamenjen  kada je u kutiji vidio mini kuhinju kojom su se igrale djevojčice.

“Mama, Djed Božićnjak je pogriješio, donio mi je kuhinju umjesto romobila”, jecao je.

“Što govoriš, dušo?” upitala ga je mama pomilovavši ga po kosi.

“Došao je dvojnik Djeda Božićnjaka. Pogriješio je sve poklone. Djed Božićnjak je dobio vještičji udar”, počeo je pričati.

Mama ga je prekinula u priči:

“Tvoj ujak Vlado je dobio vještičji udar prošli tjedan.”

Dario je nastavio:

Onda su mu pukle hlače i vidjele su se gaćice na točkice.”

“Ja sam kupila haljinu na točkice, pa me je tvoj tata zadirkivao”, smijala se mama.

“Onda su mu ispadali pokloni iz saonica. Meni je donio kuhinju”, skoro je plakao.

“Tvoja rodica Marijana je željela kuhinju. Sjećaš li se, zajedno ste poslali pisma Djedu Božićnjaku”, rekla mu je mama. “Izgleda da si ti puno, puno sanjao. Spavao si cijeli dan. Da vidimo, mislim da nemaš više vrućicu”, mama mu je stavila ruku na čelo.

“Rekla sam ti da ćeš se oporaviti do Božića. Nedostaju još dva dana.”

“Ma kako, još nije prošao Božić?”, upitao je zbunjeno. Nije mogao vjerovati da je to sve bio samo čudan san.

“Ha, ha”, smijala se mama.

Na Božić Dario je ispod drveta našao romobil.

Djed Božićnjak ne griješi nikad!

Sanja Rotim