Andreas Lanča: Galeb

Veliki galeb na pučini leti sam,
zastane kada ga pogledam.
Očekivao sam ga u jatu,
kako čeka ribare i hranu kao naplatu.

Prema obali sam se pružio,
kako bi sa svojom brodicom oko galeba kružio.
Otpatke bacio sam,
ali njegovu pažnju pridobio nisam.

Odletio je u visine,
u te daleke čistine,
kao da bježi od hrane,
dok odbrojava svoje posljednje dane.

S preko tisuću metara se strovalio,
izgledalo je kao da je u smrt odlazio.
On se akrobacijom zaustavio,
a mene je jezom preplavio.

Galeb je meni prišao,
rekao mi da brzo nije išao.
Shvatio sam da sa ovoga svijeta nije,
pokušavao sam dokučiti otkuda li je.

Pokušao se predstaviti,
ali na svom imenu uspio se zaustaviti.
Nije mi bilo jasno kako,
barem svoje ime zapamtiti je lako.

Ja sam sebe predstavio,
svoje ime Jonathan izjavio.
Galeb me rastvorenih očiju pogledao,
kao da je utvaru ugledao.

Svojeg imena se sjetio,
oko mene brzo proletio.
Rekao je da imamo isto ime,
ali da se ja, bolje koristim njime.

Rekao je da dolazi iz knjige,
gdje nema nikakve brige.
Visoko je uzletio,
u vodu se zaletio.

Rekao je da ima plan,
za povratak u njegov san.
Morao je na dubinu od pet metara stići
i onda se naglo uzdići.
Stigao je tako,
a sada odlazi polako.

Andreas Lanča

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić