Eva Martinez: Izgubljeni u Africi
Bilo je to jednog vrućeg ljeta. Učiteljica, moji prijatelji i ja odlučili smo otići u nezaboravnu pustolovinu.
Svi smo smišljali kamo otići. Lea je predložila da odemo na Jadran, Lana u muzej, a Ana u šumu i na livadu. Nikome se od ostalih prijatelja nisu svidjeli ti prijedlozi. Nakon dugog razmišljanja, meni napamet padne jedna luda ideja. Predložila sam da odemo uuuuuuu….. Afriku! Mislim da će to biti odlična pustolovina. Svima se svidjela ta ideja, osim učiteljici. Nakon dugog nagovaranja i ona je pristala na nju. Tjedan dana se cijeli razred pripremo za taj dugi put. Svi smo si pribavili: odjeću, obuću, hranu, pribor i piće i sve drugo potrebno za put u Afriku. Odlučili smo krenuti u nedjelju. Autobusom smo se odvezli do zračne luke, a potom zrakoplovom do Afrike. Put je trajao skoro cijeli dan. Svi iz razreda su bili jako uzbuđeni. Nitko nije mogao dočekati da stignemo. Učiteljica je bila malo nervozna. Zapravo, kad kažem malo, mislim jako nervozna. Bojala se da nam se nešto ne dogodi. Znala je da je Afrika opasno mjesto. Kad je zrakoplov sletio na pistu, svi smo uzbuđeno izašli van. Smjestili smo se u jedan hotel. Sutradan smo krenuli u pustolovinu. Ja sam vodila našu malu grupu. Osjećala sam se kao njihov vodič. Ušli smo u džunglu. Mirno smo šetali i razgledavali sve oko sebe. Odjednom, začulo se režanje. Svi smo se jako uplašili. Trčali smo najbrže što smo mogli. Bio je to tigar. Ali evo još većeg problema, Mihael se spotaknuo i pao u travu. Srećom, trava je bila jako visoka pa ga tigar nije vidio. Tigar se vratio natrag u džunglu, a mi smo pomogli Mihaelu da ustane. Dalje smo hodali u velikom strahu. Nakon nekog vremena, učiteljica me upitala gdje se nalazimo. Mene je u tom momentu počela hvatati panika jar nisam znala u kom dijelu džungle se nalazimo. Kad sam to rekla drugima, počeli su vikati i vrištati: Upomoć, upomoć! No nitko nije dolazio, vjerojatno zato jer nitko nije razumio hrvatski jezik. Tako izgubljeni nastavili smo hodati po džungli. Na našu sreću, ugledali smo papigu koja govori. Upitali smo je kako izaći iz džungle. Dala nam je nekoliko uputa i eto nas začas kod hotela. Sutradan smo spremili sve stvari i krenuli prema zračnoj luci.
Kući smo stigli živi i zdravi. Mislim da nam je svima bilo dosta pustolovina.
Eva Martinez, 4. razred
OŠ Beletinec, Beletinec
Mentorica: Snježana Martinez
