Greta Percan: Pametna kutija
Bilo je sve manje i manje zraka, sve sam teže disala. Odjednom sve je bilo mračno. Čula sam da netko izgovara moje, pa sam počela dizati svoje teške kapke. Gledala sam oko sebe, nalazila sam se u bolnici, a pored mene je bila moja obitelj koja je suznim očima krenula meni u zagrljaj. Ništa mi nije bilo jasno, a još manje kako sam završila u bolnici. To je sve bila posljedica nepažnje.
Sve je krenulo još dok sam bila mala, voljela sam robote i sve što je vezano za njih. Bila sam jako znatiželjna i uvjek sam rastavljala sve igračke koje bih dobila samo da vidim kako funkcioniraju. Cijelo moje školovanje do završetka srednje škole pokušala sam biti što bolja da bih dobila stipendiju i upisala željeni fakultet u Finskoj. Uspjela sam i otišla u Finsku na tehnološki fakultet. Nakon što sam diplomirala, osnovala sam zajednicu sa kolegama s fakulteta koja bi radila na izumima za pomoći ljudima koji nisu u mogućnosti određivati određene poslove. Naš prvi izum su bile naočale koje bi djeci i starijima s daltonizmom pomogle razlikovati boje. Naš sljedeći također odličan izum je leteća robotska ruka koja reagira na nečiji govor. Ona bi pomogla starijima i ljudima s invaliditetom. Super smo se snalazili u našem poslu, čak smo i neke nagrade dobivali. Uz sve to već dugo radim na jednom projektu, ali nikada nisam imala dovoljno novaca da ga završim.
Napokon, nakon toliko godina, uspjela sam skupiti novac. Izgledala je kao kutija koja bi trebala biti ugrađena u kuću i biti povezana sa svim prozorima preko bluetootha i u slučaju ispuštanja nekog opasnog plina. Ta kutija bi upalila alarm da ga čuju susjedi, otvorila bi prozore i automatski pozvati policiju i hitnu pomoć. Uspjela sam je završiti i sada ju je samo trebalo testirati, što smo napravili moj kolega Ivan i ja. Test je prošao uspješno i sve je radilo. Navečer toga dana otišla sam po moji projekt koji sam nazvala Pametna kutija, a nalazila se u sobi za testiranje. Ivan je odlazio i slučajno torbom za laptop srušio jednu od neispravnih robotskih ruku i neshvativši da ju je uključio vratio ju je gdje je bila. Prije odlaska viknuo je: “Kada odeš, zatvori vrata od sobe i pazi da ne pritisneš gumb za ispuštanje plina.”
Nisam ni primijetila da se robotska ruka kreće, pa me je zatvorila u sobu i pritisla gumb. Budući da je bila neispravna izvršila je Ivanovu naredbu, ali ne cijelu. Tako sam se onesvjestila, ali još uvjek nisam znala kako sam završila u bolnici. Kada su me pustili kući iz bolnice, mama mi je ispričala da me je moja pametna kutija spasila. Nisam mogla vjerovati, bila sam presretna, ali i tužna. Drago mi je da me je tehnologija spasila, ali ujedno me je skoro ubila. Naučila sam biti malo opreznija i bez obzira na incident nastavila sam raditi na nevjerojatnim izumima, jer je to ipak ono što volim.
Greta Percan
OŠ Šijana, Pula
Mentor: Vladimir Papić
