Neka bude što deblja jer je plod našeg podneblja

Nika Radolović: Robot Bobi

Robot Bobi bio je neobično pametan, pametniji od njegovih prijatelja robota. Bio je malo drugačiji i izgledom, imao je novije metalne ruke i svjetlucave tipkice. Imao je drugačiji glas i funkcije. Bio je pomagač u laboratoriju, nosio je epruvete u raznim bojama, raznih pokusa. Bio je odličan pomagač, zato je i bio jedini robot u laboratoriju. Radio bi i dane i noći. Radnici su počeli primjećivati kako Bobi nema više snage kao prije. Začudili su se jer je Bobi bio robot, a ne čovjek. Pokušali su ga popraviti, ali nije pomoglo. Bio je sve slabiji.

Premjestili su ga u slabiju kategoriju robota. Bio je tužan. Čudno bi bilo da robot može biti tužan, to su radnici primijetili. Pregledali su ga i shvatili su da ima ljudski mozak i razmišljanje. Bili su sretni jer su otkrili nešto do sad nemoguće. Učili su ga normalnim stvarima za ljude, npr. voziti auto, pričati i pisati. Bobi se nakon nekog vremena osjećao bolje, premjestili su ga u najveću grupu. Radio je kao znanstvenik i kemičar. Bio je dobar u tome. Radio je na lijeku koji bi ojačao ljude.

Mislio je da bi to trebalo pomoći starijima da bolje i zdravije žive. Radio je užurbano. Dogodila se nezgoda, Bobi se spotaknuo i upao u kantu punu lijekova. Radnici su ga izvlačili van dizalicom. Pregledali su ga, bio je čudan. Mozak mu je radio ubrzano, više nego uobičajeno. Mozak mu se smanjio. Metal s njega se rastopio. Postao je čovjek! Radnici su se oduševili.

Postao je prvi robot koji se pretvorio u čovjeka. Nastavio je s radom na lijekovima, bio je uspješan. Pomagao je ljudima i životinjama. Učinio je svijet boljim.

Nika Radolović

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić

Svaki cent je itekako značajan!
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori