Neka bude što deblja jer je plod našeg podneblja

Mia Širola: Duša u pustinji

Oko duge ceste livada,

vodi do kući, a večera propada.

Ljubičasti se cesto,

dok na nebu zvijezda sija dvjesto.

 

Dim na nebu počinje se uvijati,

 nada se kadionicu prevrnuti.

Vrijeme na satu više se ne vidi uopće,

ali ipak brzo zvono zazvonit će.

 

Dimiti se već počinje i tamjan,

taj prizor već je davno bio satkan.

Nebo se već počinje žutjeti,

a duša u pustinji počinje se buditi.

(Inspirirano pjesništvom Jamesa Joycea)

Mia Širola

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić

Svaki cent je itekako značajan!
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori