Tonka Periša: Proljetna katastrofa
Bio je normalan proljetni dan, mirišljav i sunčan. Cvijeće je mirisalo, ptice cvrkuću, ljudi idu u šetnje! No naravno, kako je moguće da bude normalan dan kada živiš u Kanadi s HRPOM životinja.
“Danas sam već vidjela 3 vjeverice kako voze romobil! Ah, šta ćeš…Ček, što nam je to na prozoru?“
“AAAAH MIŠ!“ povikaše vjeverice.
„Cure, zašto vrištite?“ upita ih leptirica.
„Miš!“ opet one povikaše u glas.
“Kakav miš, proljeće je! Ili ste ostavile sir bake Nade na prozoru, jer vam se nije sviđao? Ni meni ,ali sam se naviknula.“ zaključi leptirica.
No, vjeverice su nastavile vrištati. “Miš je pričao!“
„Šššš! Znaš da ne smijemo pričati o stvarima koje nisu istina!“, reče leptirica,“Emily budi tiho!“
“AAA-Emily je jako hrabra, no kada dođe do buba i nekih, kada baš moram reći “strašnih“ životinja, nestane sva hrabrost. Ali, ne mogu lagati, ja sam ista! Morale bismo smisliti plan kako miševe istrijebiti.“-reče Ella, druga vjeverica.
Miš je nešto načuo o tom okrutnom planu. Otišao je u šumu i pozvao sve svoje prijatelje. Podijelio ih je u parove i rekao da će čekati jutro za napad! Morali su se obraniti. Ujutro su odlučili napasti vjeverice kroz rupu u zemlji koju je Ella napravila dok je igrala nogomet. Nažalost,vjeverice su bile brojnije i miševi nisu preživjeli. Ono malo što ih je ostalo, bili su tužni do kraja života, a nisu ni shvaćali što su uopće loše učinili vjevericama. A vjeverice su se dogovorile da više neće pričati o onome što se dogodilo. Međutim, krivnja ih je izjedala i nisu mogle zaboraviti kako su okrutan plan smislile samo zbog svog straha.
„Mama, više nemamo miševa!“ ponosno je rekla Ella. Mama upita “Zašto sam onda vidjela jednog u kupaonici?“
Pouka: Moramo se suočiti sa svojim strahovima.
Tonka Periša, 3.c
OŠ Petra Preradovića, Zagreb
Mentorica:Vanja Vukosavić
