Marijeta Jurišić Leskovar: Proljetna svađa
Jednog proljetnog dana 1983. sve u šumi Kakun bilo je mirno, obično jutro. Skakavci su skakali, medvjed je jeo i spavao, kornjača je sporo po putu hodala sa zecom…Ustvari, bilo je to mirno i čudno jutro. Od nekud se čulo jaukanje, AAAUUUU! Bio je to vuk Charli. Dotrčao je do središta šume Kakun. Svi su zaprepašteno stajali, a iza vuka dotrčala je poznata Lisica Risica. Sad je stvarno postalo čudno. Charli je s ugriženim repom došao i stao kao i Risica. Svi su se okupili oko njega i pitali: što je bilo, što se dogodilo, je li dobro? Naravno, svi su se okupili oko Charlia, a Risica…Ona je samo stajala! Naravno da nitko nije htio pričati s njom jer ga je ugrizla. Počeli su se prepirati kao u ratu. Ti si kriva, ti si kriv. Svi su povikali, Majka priroda ne voli kada vičemo! Ali nisu čuli pa su nastavili.
U Austriji, samo na tom malom dijelu počeo je rat. Na jednom djelu bio je tim Risica, a na drugom Charli. Ratovali su jedan tjedan samo zbog tog incidenta. Kad je u nedjelju došla Gospođa proljeće imala je novi stil. Imala je kovrčavu kosu od mahovine s malo ljubičica i tratinčica. Majicu od lopoča, hlače od trave i drvene cipele.Odmah je otišla jer je bila zaprepaštena. Lisice su u borbi bile jako spretne i pohlepne. Nisu gađale u noge nego u glavu, a vukovi su bili malo sramežljivi i prestrašeni, barem u ovoj basni. Gospođa proljeće je drugi dan došla i pošto je bila visoka stala je usred borbe pa su i nju pogodili. Nije pala. Posramili su se svi, pogotovo lisice. Sve je sredila od glave do pete. Više nikad neće biti rata u Kakunu.
Pouka:Ne radi paniku oko malih stvari.Pogotovo ne napraviti rat.
Marijeta Jurišić Leskovar, 3.c
OŠ Petra Preradovića, Zagreb
Mentorica:Vanja Vukosavić
Ilustracija: Marijeta Jurišić Leskovar
