Lorena Kovač: Moj najkutak
Živim u malom selu blizu rijeke Mure do koje vodi poučna staza Murščak. Selo je lijepo uređeno s mnogo novih ulica u kojima su sagrađene moderne kuće. Okružuju ga šume i meni velika nepoznata prostranstva obradivih polja.
Jednog lijepog sunčanog i toplog dana krenula sam u šetnju šumom koja se nalazila u blizini moje kuće. Puteljak koji je vodio kroz šumu bio je dugačak i veoma ravan. Nad njega su se nadvile velike krošnje drveta, tako da ga zrake sunca nisu mogle obasjati pa je izgledalo kao da šećem kroz tunel. Šuma je obukla svoje zeleno lišće, a grane su bile pune bijelih, raznih i mirisnih cvjetova. Uživala sam u cvrkutu ptica i neobičnih zvukova divljih životinja. Pokoji smeđi zec i srna trčkarali su zelenom šumom. Došla sam do kraja šume gdje se prostirala ogromna zelena livada s puno raznolikog šarenog cvijeća. Glavice cvijeća uznemiravalo je zujanje pčela, osa, leptira i drugih kukaca. Leptiri su bili neobičnih boja: plavi, žuti, smeđi i šareni sa okruglim točkicama. Posebno su mi se sviđale bijele glavice tratinčica i žutih maslačaka, koje su livadu činile ne kao zelenu već kao srebrno-zlatnu. U kutu livade isticao se stari, prašnjavi siv, okrugli drveni stol, sa klupicom oko sebe. Djelovao mi je usamljeno pa sam mu odlučila praviti društvo. Sjela sam na prašnjavu klupicu, zasladila se grickalicama i sokom. Stol više nije bio sam i usamljen. Mrvice su pokupili mravi i ptičice. Pokoji traktor je projurio puteljkom, digao prašinu koja je letjela na sve strane, spuštajući se kao magla na očaranu livadu.
Otkrivena prekrasna livada sa svojim stolom za odmor, postala je moj omiljeni kutak u kojem mogu uživati u čarima prirodnih ljepota.
Lorena Kovač, 6.a
OŠ Domašinec, Domašinec
Mentorica: Sanja Vebarić
