Julia Lisjak: Put kroz noć

Idem putem kuda mjesec ide

on me vodi i svijetli put.

Tamu pretvara u zoru

uvijek ispred mene

da ja znadem kud.

 

Šuma tamna crnija od noći,

a mjesec se skriva ne znam kud ću poći.

Malo se pojavljuje pa se opet skrije

izgleda kao da mi namiguje.

 

Pokazao mi visoke gore,

a tada se povukao u podvodne dvore.

Jako se u dubini sjaji,

otišao je da im novost javi.

 

Stigla sam gdje sam nekad već bila,

gdje sam budna u noći snila.

I gledala splave u daljini

kako plove po riječnoj dubini.

 

A ja se spuštam po puteljku,

Mura teče, žubori, kapljicom me pozdravi,

a s njom i njezini stanari.

 

Žaba na kamenu čuči

Burno krekeće kao da ju nešto muči.

Jesu li to suze što niz lice kližu

ili su to riječne kapi?

Zar to kiša dolazi sa vjetrom?

 

Mjesec u tami nestaje

oblaci teški kišu donose.

Kapljice padaju kao da kolo plešu

i stvaraju ljepotu pravu.

Mjesec će sada zaspati

i o novoj noći umorno snivati.

 

Julia Lisjak, 8.a

OŠ Domašinec, Domašinec

Mentorica: Sanja Vebarić