Diva Marija Perković: Leina avantura
Lea nije kao sve djevojčice, ona voli avanture. Jedne noći je se spremala za spavanje. Kada je sve bilo spremno, nije mogla zaspati i desilo se čudo.
Lea nije više bila u svojoj sobi nego u najljepšem vrtu na svijetu. Lea se rašetala po vrtu, ali nije nikoga vidjela samo puno cvijeća. Lea nije mogla vjerovati svojim očima, nakon par vremena hodanja vidjela je kućicu tako malenu ali slatku. Ispred kuće ležala je maca. Lea joj je prišla i maca joj reče:
“Napokon netko da nije niti mačka i druge životinje.”
Lea se začudi i reče:
“Dobar dan, znate li gdje mogu naći izlaz odavde u svoju sobu?”
Mačka se nasmješi i reče:
“Ne znam gdje je tvoja soba, ali znam i ja ću poći s tobom.”
Kada su mačka i Lea došli na pola puta vidjeli su zeku kojim im reče:
“Zdravo, Majo, kako si mi, a tko je ovo?”
“Bolje nego ikad, reče Maja, a ovo je…Kako se zoveš?”
“Lea.”
Zeko se začudi i upozna se s Leom.
“Pozdrav, Lea, ja sam Đuro Majin najbolji prijatelj, a gdje ćete sad?”
“Ja idem pomoći Lei da se vrati svojoj kući.”
Reče Maja i vratiše se pustolovini.
Nakon kratke šetnje naišli su na jezerce, u jezercu bile su ribice i jedna poviče:
“Majoo!Dođi se igrati sa nama!”
“Ne mogu sada imam važnog posla” , reče Maja i ode sa Leom dalje.
I poslije nekoliko vremena Lei postane dosadno pa upita Maju:
“Ima li ovdje itko da nije životinja?”
“Da”, reče Maja.
“Ti!”
Lea se nasmješi i vratiše se šetnji.
Nakon duge šetnje, začuo se glas iz grma tako dubok i strašan da je Lea vrisnula, iz grma izađe vuk i pogleda u Lea a Maja poviče:
“Da je nisi ni dotaknuo! Vuk ne poslušadne Maju i zaskoči se na Leu dok je vrištala, od tolikog straha se probudila i shvatila da je to bio samo san…”
Diva Marija Perković, 6. raz.
OŠ Ivana Mažuranića Tomislavgrad
Mentorica: Šima Majić
