Tonka Periša: Zelenilo mog grada Zagreba
Bok, ja sam Tonka, ja sam Mirta , a ja sam Ivan, i mi smo (u isti glas) „EKOLOŠKI TIM !“.
Mi smo zajedno od našeg rođenja. Mi idemo u Osnovnu školu Petra Preradovića, a idemo u razred 5a! Najdraži predmet nam je Priroda i to je točno o čemu ćemo pričati danas. Točnije, pričat ćemo o našim pogreškama koje smo radili dok smo bili mali i nismo znali puno o okolišu.
Okej , Mirta, ajde ti prva!
Okej! Smjestite se i uzmite kokice! Jednom kada sam bila mala nisam znala koje je boje koji spremnik za otpad. Na primjer koliko se ja sjećam, stavila sam plastiku u crveni spremnik i gotovo sve izmiješala. Moji roditelji nisu bili blizu mene, inače bi me ispravili. Smetlari, kada su to odnosili, pretpostavljam da su pali u nesvjest. Hahahahaha! Jako smiješno! Okej, Ivane, sada ti!
Okej. Ja kada sam bio mali nisam imao dobar vid pa sam mislio da je trava spremnik za otpad i bacio staklo na pod! Haha! Nadam se da se nitko nije ozljedio! Zadnja je..je..jeee! Tonka!
Okej ! Mislim da je moje najsmješnije! Dakle, kada sam ja bila mala, imala sam plastiku u rukama i nije mi se dalo odnositi ju u smeće pa sam je bacila u rijeku koja je bila blizu mene! Haha! Čekajte to nije najbolji dio! Moj tata se brine o okolišu pogodite šta, skočio je u rijeku i izvadio plastiku van! Presmiješno! Tata je napravio dobro djelo. O moj- ovo je toliko smiješno!
Hahaha! Jel se sjećate kako je Mirti nestala voda? Daa! Jer znate kako? Pa Mirta je slučajno ostavila vodu u kadi da teče cijeli dan!
Da. sjećam se i kad je Ivan skoro upropastio CIJELI svijet.
Slučajno! Uglavnom bacio sam puno plastike i smeća dok sam bio mali, ali to nisam pričao i pogodite šta. TA RIJEKA JE IŠLA PREKO CIJELOGA SVIJETA! Ali ne brinite se spasili smo tu rijeku, a ujedno i cijeli svijet. To je istina. Mislim da. A evo malo u detalje. Mirta u tom trenutku je pripremala piknik, a Tonka se vraćala sa hranom za piknik i nije gledala što Ivan radi. Piknik smo imali na livadi. Bili smo mali i Ivan nije znao da se ne smije bacati plastika i smeće u rijeke i sl. Pa smo morali plivati da bi izvadili plastiku iz rijeke.
Joj zaboravili smo priču o Mirti. Joj daaaa! Okej to je bilo otprilike prije 5 mjeseci. Svi smo bili u Mirtinoj kući. Tonka je birala film koji će oni gledati. Mirta se prije gledanja filma odlučila otuširati. A Ivan? Ivan je pekao kokice. Mirta se istuširala i bila je spremna za gledanje filma. No imala je osjećaj kao da je nešto zaboravljala, zaboravila je vodu koja je tekla u kadi. Mirta jako brzo zaboravlja stvari. Pa zato je to zaboravila. Nešto slično poput Dore iz „ Potraga za Dorom“. Kada smo već tu o moru i tim stvarima, evo zašto bi se svi trebali brinuti o okolišu i zašto bi trebali reciklirati smeće! Prvo, svi volimo Doru, iz „Potraga za Dorom“. Zamislite da mi bacamo plastiku u mora i tako gušimo jadne ribe. To je jako nepošteno prema ribama! Zato trebamo reciklirati. U ostalom, još jedan razlog zašto trebamo reciklirati i zato što se ne bi mogli kupati u moru, a svi dobro znamo da će mo biti tužni ako se ne kupamo kada imamo priliku. Za sve one koji ne znaju koje smeće pripada u koji spremnik za otpad mi ćemo vas naučiti! Dakle, plavi spremnik za otpad je za papir, žuti spremnik za otpad je za plastiku, crveni spremnik za otpad je za baterije, a smeđi spremnik za otpad je za biootpad! Malo je teško za zapamtiti, ali što više vježbate postajat će vam sve lakše! Polako se bližimo kraju našoj „eko priči“. Nama je bilo jako lijepo, a nadamo se da je i vama isto! Također se nadamo da ste puno naučili! Jedna važna stvar koju trebate zapamtiti je da uvijek pazite na okoliš! Okoliš je sve što nas okružuje i jako je bitan. To je to bok! Odjavljuju se Mirta, Tonka i Ivan!
Tonka Periša, 3.C
OŠ Petar Preradović, Zagreb
Mentorica: Vanja Vukosavić
