Lara Bujas: Naš grad Zagreb
Naš grad Zagreb jako je poseban i zato ga nužno moramo čuvati.
Sad ću vam ispričati priču o jednom dječaku koji se zvao Marko.
Jednoga se dana Marko nalazio u našem poznatom parku Maksimiru koji je bio u središtu grada.
Pa je on tako šetao Maksimirom, bio je oduševljen ljepotom prirode i okoliša.
Kad odjednom… kad odjednom začuje neku veselu pjesmu.
Osjećao je kako pjesma postaje sve glasnija i glasnija.
I tada je ugledao… i tada je ugledao jedan neobičan kamiončić kojega je vozio jedan stari gospodin.
Kada se odjednom čuo jedan slatki glasić jedne male djevojčice: gledajte!
Došao je onaj striček s onim kamionom za sladoled!
Marko se odmah razveselio.
Počeo je trčati prema kamiončiću i odmah kupio sladoled.
Jako ga je brzo i hitro pojeo, a onda je štapić bacio na zemlju i otišao po salvetu da se obriše, a onda je i nju bacio na zemlju.
Jedan je dječak pored njega viknuo: Hej ti! Zagađuješ okoliš!
Marko odvrati: Dobro, pa što?!
Dječak je nadodao: to nije dobro za okoliš! Zagađuješ tuđi, biljni i svoj okoliš.
Marko napusti dječaka i krene dalje… dalje i dalje kako bi imao mira i tišine.
Odjednom naiđe na jednu mladu gospođu.
Gospođa ga upita: Zoveš li se ti Marko?
Marko odgovori: Da.
Gospođa kaže: Onda se miči od mene. Ne razgovaram sa zagađivačem našeg prelijepog parka Maksimira.
Odjednom Marko shvati da je pogriješio kada je zagađivao park. Rekao je gospođi: Obećajem da više nikada neću zagađivati okoliš.
Odlučio je počistiti park.
Od tada je razvrstavao otpad i brinuo se za okoliš.
Kada je napunio 20 godina, upisao se za studenta za okoliš kako bi mogao otvoriti vlastitu školu i podučio druge kako je važno razvrstavati otpad i kako je naš grad Zagreb važan.
Kada je napunio 27 godina, osvario je svoj san otprije 7 godina. Otvorio je vlastitu školu i podučio druge o okolišu na svim satovima prirode i društva.
Kada je napunio 30 godina, postao je slavan i popularan zbog tolikog znanja.
Kada su učenici morali imati drugoga učitelja ili učiteljicu iz prirode i društva, učenici su morali nagovoriti druge učitelje i učiteljice da Marko bude još 4 godine s njima i oni su pristali.
Tako su svi koji su išli u tu školu pamtili Marka mnoge godine.
Kada je napunio 34 godine, učenici su ga toliko jako zavoljeli da su se prema njemu ponašali kao da im je prijatelj.
Zamislite !
I od tada postoji legenda o tom prirodnom genijalcu.
Nakon njegove smrti svi pišu o njemu dijem svijeta.
Bio je zvijezda!
Rođen: 13.5.1957.
Preminuo: 12.12.2020.
Zagreb, Republika Hrvatska
Društvo, jeste li znali možda kako su ga pamtili i kako su se Markova znanja o prirodi i okolišu širila?
To je lako!
Kad su dolazili novi učenici, stari bi im pričali i pisali o njemu i njegovom znanju.
Njegova učenica Lela pričala je drugima.
Ovi učenici potakli su druge i otad su svi radili nešto kako bi sačuvali okoliš i prirodu.
Neki su čak izumili i izume koji su u tome pomagali.
A ovo su imena izuma: okolist, okolisa, prirodna…ah!
Još puno toga!
Izumi su ovako radili: odvajali otpad, čistili i brinuli o okolišu, pomagali su ljudima u čišćenju.
Pomagali su im čak i u osobnim problemima: kad god bi imali neki problem, izum bi im pomogao.
Svaki je izum imao svoj način zbog kojega su svi znali kako je poseban.
Svaki je izum bio poseban na svoj način.
Kada bi netko bio u svađi, izum bi smirio prepirku.
Kada neka stara osoba ne bi mogla nešto napraviti, izum bi to učinio.
I pomoću izuma tih malih genijalaca, Markovih učenika, danas se razvrstava otpad u gradu Zagrebu, čineći ga čišćim i ljepšim mjestom za život.
Lara Bujas, 3.C
OŠ Petar Preradović, Zagreb
Mentorica: Vanja Vukosavić
