Marija Poljak: Magična špilja
Živjela sam u običnom gradu, išla na običan posao. Svaki dan tijekom odlaska na posao prolazila sam pokraj velike šume, ali jednog dana, nešto se promijenilo.
Kad sam se toga dana probudila, shvatila sam da kasnim. Brzo sam se spremila i izletjela iz kuće. Trčala sam pored šume i odjednom mi je nešto zapelo za oko. Vratila sam se nekoliko koraka unatrag, no nije bilo ničeg. Instinkt mi je rekao da idem naprijed, ušla sam u veliku šumu. Odjednom, čula sam šuštanje nekoliko metara od sebe u nekom grmlju. Ni ne znajući, krenula sam prema njemu i prije nego što sam znala, trčala sam po šumi zaboravljajući da je u na istom ovom mjestu, prije pet godina, na isti način, nestala djevojka. Dotrčala sam do proplanka na kojem se nalazilo prekrasno veliko stablo. Ugledala sam rep koji je izgledao kao da pripada zmaju. Odjednom je nestao u stablu, a ja sam potrčala za njim. S druge strane stabla nalazila se rupa, kao tunel osvijetljen kristalima i svijetlećim gljivama. Odlučila sam ući, samo malo da vidim što je unutra i… Joj! Poskliznula sam se i skotrljala se niz tunel kao po toboganu. Sletila sam negdje na veliki leteći otok ispod zemlje. Pogledala sam oko sebe i ugledala najljepši prizor ikada. Svugdje oko mene nalazili su se leteći otoci, magični vodopadi, ogromne gljive i veliki leteći kristali. Bila je to najljepša špilja koju sam ikad vidjela. Onda sam ugledala… Zmajeve, mnoštvo njih, u svim bojama. Letjeli su svugdje oko letećih otoka, a onoga sam ugledala crni dvorac. Bio je daleko u magli, no nikako se nije slagao s ovim magičnim svijetom u koji sam upala. Okrenula sam se i iza mene stajala je mala skupina čovječuljka s gljivama za šešire. Prvo sam se prestrašila, ali okružili su me i rekli da se nemam čega bojati. Ispričali su mi što se dogodilo prvoj djevojci koja je ovdje završila, ona ista koja je prije nekoliko godina nestala. Rekli su mi da su oni jedini od svoje vrste koji su ostali te da su zmajevi njihovi prijatelji. Onaj crni dvorac u daljini pripadao je truloj gljivi koja je u svojoj ljutnji odlučila pobiti sve šarene čovječuljke. Rekli su i da nisam prva djevojka koja je ovdje dospjela. Odlučila sam pomoći čovječuljcima ubiti trulu gljivu, no ona je djevojku zarobila u tamnici ispod svojega dvorca pa smo počeli smo planirati kako ćemo je spasiti.
Čovječuljci su pozvali svoje zmajeve, dali mi mač i štit, no ja nisam imala zmaja. Odjednom, ispred mene sletio je Phoenix. Odmah sam ga prepoznala, bio je to isti onaj rep i zvuk koji su me doveli ovamo. Znao je pričati i rekao da se zove Trevor. Vojska čovječuljaka zajahala je svoje zmajeve, a ja sam ih na Trevorovim leđima slijedila. Upali smo u dvorac trule gljive i razoružali stražare. Trula gljiva ostala je sama. Pobjegla je ispod svojeg dvorca u tamnice, ali uspjela sam ju slijediti. Kad je najmanje očekivala, zaskočila sam je i ubila. Srećom, odvela me do one djevojke koju je zarobila. Odmah smo se sprijateljile.
Nekoliko mjeseci kasnije, još sam živjela u špilji. Odlučila sam ostati tamo s onom djevojkom, čovječuljcima i Trevorom. Uselila sam se u veliku ugljivu.
Nikada se neću vratiti u svoj svijet jer je život u magičnoj špilji puno ljepši.
Marija Poljak
OŠ Šijana, Pula
Mentor: Vladimir Papić
