Neka bude što deblja jer je plod našeg podneblja

Laura Stipić: Sebični div

Svaki dan , nakon škole,

djeca su se igrala s puno volje

U divovom vrtu pustolovine se zbile

Djeca su se skrivala u šumsko bilje

 

Div je djecu odjednom otjerao

i napisao im poruku grdu:

Svi koji u vrt uđu,završit ćr na sudu!

Ipak on prema djeci bijaše zao

 

Djeca su se iz vrta zatim povukla

i odlaskom zimu dovukla

tuča I led padali su stalno,

pa je div morao poduzet nešto momentalno

 

Smišljao je div što učiniti,

kako svoj vrt promijeniti,

kad odjednom, proljeće u vrtu zavlada

i šareno cvijeće prevlada

 

Djeca su u vrt opet došla,

a za njima toplina pošla

Jedini dio vrta koji je bio siv,

zauzeo je dječak, manji nego div

 

Div primjeti dječaka malog,

a dječak ga zamoli da ga na drvo popne,

jer  do njega sam ne dopne

Zatim div dječaka malog popne I ostavi samog

 

Div s vremenom djecu zavoli

i za igru ih zamoli

djeca na igru pristaše

i diva također zavoliše

 

Div zatim ostari

i njihovu igru zanemari,

djeca se rastužiše,

no divovu starost prihvatiše

 

A jednog običnoga dana,

diva zatekne dječak mali

i reče mu da put do raja mu fali

Zato, bez srama, div počine i riješi se mana

(Prema priči Oscara Wildea)

Laura Stipić

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić

Donirajte Udrugu Mlada pera
Donirajte Udrugu Mlada pera

Odgovori