Sanja Rotim: Putovanje u Laponiju

Svake godine nakon što bi podijelio sve poklone i vratio se kući u Laponiju, Djed Božićnjak bi objavio ime pobjednika natječaja za najljepše Božićno drvo na svijetu. Ceremonija se odvijala uvijek dan poslije Božića i obitelj kojoj je pripadalo to drvo bi dobila kao nagradu boravak u Laponiji u gradu Djeda Božićnjaka od Silvestrovog pa do blagdana Sveta tri kralja.

Naravno da su ovoj nagradi težile sve obitelji koje su imale djecu. Svi su pokušavali ukrasiti na najbolji način svoje Božićno drvo ali su isto tako znali da je bilo vrlo teško osvojiti tu nagradu. Konkurencija je bila ogromna jer se Božić slavio u većem dijelu svijeta.

Obitelj Jurić je bila jedna poštena obitelj sa troje djece. Na žalost uvijek su imali ekonomskih problema. Majka je bila domaćica a otac radnik i sa njima je živjela i baka kojoj su uvijek trebali lijekovi. Za njih nikada nije bilo lako dogurati do kraja mjeseca sa novčanim sredstvima s kojim su raspolagali. Plaća gospodina Zdenka nije bila dovoljno velika da pokrije sve troškove koje su imali. Njegova djeca su bila pravi anđeli, tako dobra i odgojena.

“Zasluga je moje supruge što su tako dobro odgojeni”, govorio bi gospodin Zdenko prijateljima.

Kao i sva ostala i njegova djeca su sa nestrpljenjem čekala Božić. Oduvijek su imali jedno malo drvo od tridesetak centimetara koje bi kitili kuglicama od pamuka. Mora se priznati da je njihovo Božićno drvce imalo vrlo skroman izgled posebno ako bi se uporedilo sa nekim velikim, punim staklenih ukrasa i lampica u boji. Ali uprkos tome, uvijek bi našli za Božić mnogo poklona od Djeda Božićnjaka ispod njega.

Naravno da bi gospodinu Zdenku bilo draže da je mogao svojoj djeci pokloniti jedno veće Božićno drvo da bi mogli bar staviti koji pravi ukras. Ali, na žalost, nisu imali dovoljno novca.

Jednog dana u studenom gospodin Zdenko je imao sreću vidjeti njiihovu susjedu kako je bacila na smeće njezino Božićno drvo. Vjerovatno je kupila novo, ljepše. Pitao se je li ono zaista za baciti i bi li ga bilo moguće popraviti.

Pala mu je na pamet jedna ideja. Kada je pao mrak, pazeći da ga ne vide, otišao je do kontejnera za smeće, uzeo bačeno drvo i stavio ga u podrum. Bilo je plastično, sa granama za montirati. Imao je dovoljno dana da ga popravi. Tako je svakodnevno montirao jedan dio ili popravljao drugi. Svaki dan se osjećao sretnijim. Sada bi i njegova djeca imala veliko Božićno drvo kao mnoge obitelji. I na dan kada su počinjale pripeme za Božićne blagdane, gospodin Zdenko je donio u njihov dom ovo drvo visoko dva metra. Djeci je rekao da ga je kupio u trgovini rabljene robe a supruzi je naravno rekao istinu. Kako su bila sretna njegova djeca!

“Kako je lijepo, tata”, divila su se djeca.

“Hajde da stavimo kuglice od pamuka”, reklo je jedno dijete.

Tako su počeli kititi drvo kao po običaju pamukom. Ali ovo drvo je bilo veliko i kuglice od pamuka su se gubile u njemu. Izgledao je golo. Naravno da nisu mogli sebi priuštiti skupocjene staklene ukrase!

“Mogla bih iskukičati malo ukrasa  crvenim koncem. Mogu ih napraviti dovoljno za kratko vrijeme”, palo je mami na pamet. Svi su se složili da je to bila dobra ideja. I zaista, sa onim crvenim ukrasima u obliku zvončića, zvjezdica i srca, baš je drvo lijepo izgledalo. I baka je htjela dati svoj doprinos pa je ispekla kolačiće raznih oblika i objesila i njih na drvo. Sada je drvo bilo još ljepše! Nedostajalo je samo da se ukrasi vrh ali nikome nije došla ideja što bi mogli staviti. Ali svejedno, bilo je i ovako vrlo lijepo.

“Vidite djeco, nekada je dovoljno imati samo malo mašte i postignu se odlični rezultati. Sa malo konca i brašna smo uspjeli tako lijepo ukrasiti naše Božićno drvo”, mama je govorila ponosno.

Na nebu su sijale zvijezde i najsjajnija među njima, Božićna zvijezda je promatrala sa simpatijom ovu obitelj. Pomislila je kako bi ih voljela obradovati. Dok su svi bili na spavanju spustila se tiho na njihovo drvo. Malo poslije tuda je prošao i Djed Božićnjak sa svojim sobovima i ostavio poklone. Čudili su se kako je lijepo to drvo sa ukrasnim vrhom koji je izgledao baš kao prava Božićna zvijezda. Jedan sob nije mogao odoljeti bakinim kolačićima i pojeo je jedan od njih. Djed Božićnjak ga je pogledao sa strogim izrazom lica.

“Oprosti, tako su lijepi i mirisni ovi medenjaci, nisam mogao izdržati. Sigurno neće nitko ni primijetiti da nedostaje jedan”, rekao je sob sav crven u licu od stida dok su izlazili iz kuće.

Djeca su potrčala kao i uvijek da vide koje im je poklone Djed Božićnjak donio.

“Pogledajte koliko poklona! Ovo je za mene.”

“A ovo za mene”, bila su napisana imena na paketima.

Ali veliko iznenađenje za njih je bila Božićna zvijezda koja je sijala na vrhu njihovog drveta.

“Donio nam je i ukrasni vrh u obliku Božićne zvijezde”, bili su oduševljeni.

Božić se slavio sa mnogo veselja u obitelji Jurić. Došli su im u posjetu tetka i tetak sa rođacima sa kojima su se uvijek dobro slagali. Atmosfera je izgledala tako magična i odisala ljubavlju.

Dan poslije Božića kao i svake godine na vijestima su objavljivali tko je pobijedio na natječaju za najljepše Božićno drvo i osvojio nagradno putovanje u Laponiju. I naravno, cijeli svijet je slušao i nadao se.

“Ove godine nagradu za najljepše Božićno drvo je osvojila obitelj Zdenka Jurića”, rekla je voditeljica na vijestima.

Možete misliti kako su bili svi iznenađeni!

“Pobijedili smo mi, pobijedili smo mi”, vikala su djeca od sreće. Susjedi su bili iznenađeni pošto su znali da ova obitelj nije mogla sebi priuštiti neko veliko Božićno drvo niti skupocjene ukrase. Tako sa išli do njih da im čestitaju i da vide kako izgleda njihovo pobjedničko drvo. Među njima je bila i susjeda koja je bacila to drvo. Nije mogla da se načudi kada je prepoznala svoje staro drvo.

“Je li ovo je moje staro Božićno drvo? Ako jeste onda znači da je pobijedila moja obitelj”, rekla je gospodinu Zdenku koji je srećom u tom trenutku bio sam u kući.

“Jeste gospođo, ja sam ga uzeo. Šteta je baciti stvari koje se mogu popraviti”, rekao joj je mirno.

“A stvari koje jednom bacimo više nam ne pripadaju”, dodao je.

“Ali to je nepravda! Moja djeca su toliko željela osvojiti tu nagradu da smo kupili novo drvo, ljepše. Ipak je ono moje iako sam ga htjela baciti”, rekla je nabravši obrve.

“Žao mi je gospođo, ali niste u pravu. Shvatit ćete to i sami.” Gospodin Zdenko je bio začuđen što se ona žalila. Znao je da nije nikome ništa ukrao.

“Vidjet ćemo tko je pobijedio. Pisat ću i žaliti se Djedu Božićnjaku”, rekla mu je ljutito.

“Pišite slobodno, gospođo, ako imate hrabrosti.” Gospodin Zdenko nije bio nimalo zabrinut.

Kada se vratila kući susjeda je uzela papir i olovku i počela pisati:

“Dragi Djede Božićnjače, mi smo imali jedno staro i slomljeno Božićno drvo koje smo bacili u smeće…”, ali se najedanput učinila smiješna i sama sebi. Imao je pravo gospodin Zdenko, njegova obitelj je pobijedila.

U međuvremenu se obitelj Jurić spremala za putovanje u Laponiju.

“Šta mislite, bih li trebala poći i ja?” upitala ih je baka.

“Ne idemo nigdje bez tebe, bako”, rekao joj je jedan unuk.

“Strašno se bojim letjeti.”

“Ne boj se, bako, stavit ćemo te između nas.”

Tako je Djed Božićnjak poslao svoje saonice i sobove do obitelji Jurić.

Kada su saonice poletjele baka je počela da drhti i zamuckivajući upitala:

“Koliko ima još do Laponije?”

“Skoro smo stigli, ovo su superbrze saonice”, rekao joj je jedan sob.

“Drži se čvrsto bako, izdrži još samo malo”, hrabrili su je.

Tako je Djed Božićnjak primio obitelj Jurić. Djeci se činilo da su došli u neku bajku i zadivljeno su gledali sve ono što ih je okruživalo. Proslavili su doček Nove godine sa Djedom Božićnjakom koji im je ispričao o svom životu, naravno dio koji nije bio zavijen profesionalnom tajnom. I obitelj Jurić mu je pričala o sebi, o radostima i nedećama koje su doživljavali svakodnevno.

“Život nije uvijek ružičast”, rekao je Djed Božičnjak, “ali postoje dani kada to i jeste i zbog njih se trebamo radovati životu”, dodao je.

Ti dani u Laponiji su vrlo brzo prolazili i došao je blagdan Sveta tri kralja.  Dan poslije su se morali vratiti kući. Djed Božićnjak ih je pozdravio i dao im ponovno na raspolaganje superbrze saonice za povratak. Ovaj put baka nije bila uplašena. Imala je na umu samo lijepe trenutke koje je provela u gradu Djeda Božićnjaka.

Ali kada su stigli kući obitelj Jurić je dočekalo jedno iznenađenje. Nedostajao je ukrasni vrh na njihovu drvetu.

“Gdje je završio?” upitali su se začuđeni.

Nije bilo važno, o tome bi razmišljali sljedeće godine.

Božićna zvijezda ih je gledala sa neba i smiješila se.

Sanja Rotim