Emilija Živko: Vučetinec
Ja sam Emilija. Živim u brežuljkastom selu. Zove se Vučetinec. Volim svoje mjesto pa svima preporučam da ga dođu pogledati. Kroz selo teče potok Krompač. Ispod moje kuće protječe po šumi. Zimi lijepo žubori a ljeti često presuši. Kad se popnete do vatrogasnog doma vidjet ćete predivan pogled. Preko puta je i kapelica a iza nje je vidikovac. U njemu je nekoliko stanova a na vrhu je zatvorena, ostakljena terasa. Pogled s nje je neopisivo lijep. Vide se Čakovec, Varaždin i mnoga okolna mjesta. Vučetinec je poznat po najvećem vrhu u Međimurju. Zove se Mohokos. Idemo li malo dalje, odnosno niže, dolazimo do sportskog centra Rogoznica. Tu je nekoliko igrališta. Najveće je nogometno. Mnogi vele da je jedno od ljepših u Međimurju. Tu moji prijatelji treniraju nogomet i mislim da bi mogli iznjedriti nekog „novog“ Luku Modrića. Ja se tu dolazim rolati i igrati košarku s obitelji. Imamo i 6 ribnjaka u selu. Tu dolaze ljudi pecati ribe. Kad sam bila jako mala na jednom, ograđenom je živio pravi mali Bambi. Imaju i čamce. Moje sestre i mama su čak veslali u njima. Susjed ima i malu farmu ovaca.
I tako…svašta možete vidjeti u malom, krasnom Vučetincu!
Emilija Živko, 3.B
OŠ Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu
Učiteljica: Jelena Dokleja
