Katja Vučerić: Evina putovanja

Bila jedna djevojčica Evi. Tata ju je napustio kad je bila mala, a majka joj se razboljela. Nisu imali dovoljno novaca da bi je mogli smjestiti u bolnicu pa je nakon par mjeseci umrla. Evi nije imala nikoga. U tuzi živjela tako sama više od pola godine, kad joj jednog dana pokuca netko na vrata.
Evi otvori vrata, a ono bakica s čudnim šarenim šeširom stoji ispred njenih vrata.
˝Možda me ne znaš, ali ja sam tvoja baka. Čula sam o smrti moje kćerke i došla što sam prije mogla. Inače, ja živim u Hrvatskoj, došla sam skroz od tamo do tebe u Mađarsku. Vjerujem da ćeš ljepše živjeti kod mene .˝
I tako povede Evi u grad Rijeku.
¨Imam ti svašta za pokazati, ne samo ovaj krasan grad u kojem živim nego cijelu državu. Zaboravi na ono što se desilo u prošlosti, otvori novu stranicu života.˝

Tako baka povede Evi u pustolovinu. Otišle su prvo do Trsatske gradine.
˝ Nekada davno, po legendi, ovdje je živio zmaj koji je čuvao cijelu Rijeku. No sada imamo samo kip zmaja ovdje na Trsatskoj kuli…¨,  tako je baka pričala priče maloj Evi. Nakon toga, sljedeći dan otputuju one u Pulu. Tamo vide razne ostatke Rimskog Carstva i drugih država koje su prije tamo vladale.
˝Ovo je Arena, legenda kaže da su je po noći, dok su svi spavali, vile izgradile. Od tada su se tamo održavale gladijatorske borbe.˝
Noću, kad se smračilo, gledale su svijetleće dizalice iz luke pune raznih brodića. Sljedećeg dana otputuju malo dalje, u Zagreb.
¨Zagreb je glavni grad Hrvatske i moraš ga najbolje znati.˝
Popele su se uspinjačom u Stari grad i vidjele cijeli grad odozgora.

˝Ajme bako, kako je ovdje lijepo! Znaš ja nikada nisam putovala prije. ˝

˝Znam, zato te i vodim sad. ˝

Sljedećeg dana već novo putovanje, idu još dalje u Osijek.

˝ Osijek je grad na Dravi i četvrti po redu po veličini.˝

Šetale su se uz jezero i pričale.

˝ Bako, gdje  ćemo sve još ići? ˝

¨Ići ćemo svugdje, u  planine i mora. Zabavljaš li se ? ˝  upita baka.

˝Naravno da da. ˝

Tako su otputovale još do Karlovca pa do Gorskog kotara. Onda u Zadar kupati se u moru i slušati Morske orgulje te gledati Pozdrav suncu. Pa su otišle još dublje u Dalmaciju u Split, drugi najveći grad u državi. Tamo su jele sladoled, šetale se po najljepšem trgu u Evropi zvan splitski Peristil i opet uživale u moru.
I sljedećeg, zadnjeg dana, otišle su u Dubrovnik. Šetale su gradom, bile na koncertu u Kneževom dvoru, pa se ponovo išle kupati u more. Polako je počeo padati mrak i Evi upita baku: ˝Bako,  gdje si bila svih ovih godina ? Zašto te nisam upoznala? ˝

˝ Mislila sam da ću izbjeći pričanje o tome, ali očito moram. Kad je tvoja majka bila mlada, živjele smo u Rijeci. Oduvijek sam htjela proputovati cijeli svijet, ali onda sam se morala brinuti za tvoju majku. Tvoj djed nas je napustio, kao i tvoj otac. Kad ti je majka odrasla nije htjela ići nigdje sa mnom, sjedila  je sama u kući i igrala igrice na Commodoru. Kad sam joj jedan dan oduzela kompjuter i bacila ga u smeće, odlučila me napustiti i otići živjeti u Mađarsku. Ja sam nakon toga proputovala cijeli svijet, od Hrvatske do Amerike. Ne želim da se tebi dogodi isto kao i njoj. Napravila sam jednom grešku, ali neću opet. Uvijek istražuj Evi, putuj i ne odustaj!˝

Odjednom, Evi se probudi iz kreveta u svojoj kući u Mađarskoj. Brzo provjeri i vidi da joj roditelji još spavaju i tu su! Sva u čudu shvati da je to bio samo san. Sva sreća!

˝Barem sad znam gdje želim ići za praznike˝, reče Evi i nasmije se.

 

Katja Vučerić, 6.a razred

OŠ Podmurvice, Rijeka