Lovro Radolović: Herkuloidi

Jutro je bilo divno. Izašao sam iz svoje kuće ugledavši nebo puno ptica. Pitao sam mještane po mome kraju kako se zovu te ptice jer ih vidim po prvi put. Mještani su pokazali puno interesa rekavši mi kako su to Herkuloidi te kako dolaze od grčkog Boga Herkula. Kad sam to saznao, otišao sam do svoje kuće gdje sam počeo istraživati o tim pticama.

Uzeo sam komadić drveta i željezni štap kojeg sam zapalio pa sam počeo pisati o svoje teorije. Jedna od njih bila je ta da Herkuloidi upotpunjuju ovu našu zemlju s nekim zanimljivim građevinama po kojima će biti pamćeni. Odlučio sam svojim mještanima reći što sam zaključio. Vani je bila noć i ptica nije bilo. Razvio sam teoriju kako po noći nestaju i uređuju našu zemlju. Odlučio sam iduću večer odjuriti za njima kako bih nekako otkrio što se zbiva.

Cijeli dan sam bio nestrpljiv i jedva sam čekao da sunce ponovno zađe da mogu poći za njima. Noć je pala. Kad su Herkuloidi krenuli, pratio sam ih. Putovali smo negdje oko deset minuta po Zeusovom vremenu, kad sam odjednom vidio zastrašujući i pomalo zadivljujući prizor. Bio je to izgrađen grad u podnožju planine. Stali smo tako ispred nekih čudnih vrata, ali bila su jako lijepa. Sakrio sam se iza jednog kamena na kojem je pisalo Herkulova vrata. Sad je sve imalo smisla, vrata se zovu po pticama. Sad sam još samo trebao saznati kako se zvao taj grad.

Ptice su se sastale i počele govoriti, bio je to još jedan šokantan trenutak. Glavna ptica zvala se Pula. Rekla je: ,,Ovaj grad nazvan je po meni jer sam prva kročila ovdje”. Sad sam sasvim siguran da sam bio u pravu kad sam rekao da ptice uređuju zemlju.

Lovro Radolović, 8.a

OŠ Šijana Pula

Mentor: Vladimir Papić