Dora Kuzmanović: Mjesto za njih

U davno doba, dok su po zemlji hodale vile, divovi i čudovišta, živjelo je pleme patuljaka u mračnoj i hladnoj šumi na sjeveru Hrvatske. Patuljci su očajnički željeli živjeti uz more, okupani toplim zrakama sunca.

Jednoga dana uputili su se na daleki put prema obali. Kada su već padali s nogu od iscrpljenosti, njihov vođa je ugledao savršeno mjesto gdje će oni započeti svoj novi život. Dok su hodali, oko sebe su promatrali malene brežuljke i divno plavo more, oduševila ih je topla, ali svježa klima. Oni su bili naviknuti na hladnoću i snijeg pa je ovo za njih bio raj. Našli su se na najjužnijoj točki prekrasnog poluotoka, koji je bio prepun slatkih brežuljaka. Na vrhovima brežuljaka nalazili su se drevni gradovi koje nijedan osvajač još nikada nije uspio osvojiti. Patuljci su prvo gledali u stare ruševine oko njih. Nije im se baš svidjelo to što su vidjeli, oni su svoj grad također htjeli sagraditi na nekoj uzvisini.

Tada su ugledali brdašce iznad grada pa su se popeli na njega. Čim su stigli gore, ostali su začarani ljepotom pogleda. Ispred njih se presijavala zlatna boja mora, koje se lagano pjenilo pod udarima vjetra. Bili su sigurni da je to mjesto kao stvoreno za njih. Marljivo su nosili morsko kamenje iz zaljeva na brdo i od njega počeli graditi svoju tvrđavu. Gradnja je trajala godinama, ali oni nisu odustajali.

Kada je tvrđava bila gotova, oko nje su iskopali duboki jarak, kojeg su ispunili morskom vodom. Postojao je samo jedan ulaz kojeg su činila velika debela vrata. Ona su se mogla spustiti i poslužiti kao most. Napravili su i veliku osmatračnicu s koje su mogli vidjeti neprijatelje, ako bi plovili preko mora. U sredini se nalazilo dvorište u kojemu su se okupljali i družili. Tako je nastao Pulski kaštel u kojem su patuljci i puno njihovih potomaka dugo i sretno živjeli.

Dora Kuzmanović, 8.a

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić