Antonija Pauro: Žena od svjetla
Davno, prije tri tisuće godina, postojalo je jedno selo po imenu Pula. Selo je imalo populaciju od dvadesetak ljudi ili jednostavno rečeno: Najbogatiju obitelj, Punka, najsiromašniju obitelj, Zdunka i došljačku obitelj, Grbunka. Obitelj Punka i Zdunka nikad nisu bile u dobrim odnosima. Obitelji Zdunka se nikad sviđalo to što se selo zove po njima dok kod obitelji Punka se nikad nije sviđalo to što obitelj Zdunka uvijek svugdje gura nos. I tako su se te dvije obitelji dugo mrzile dok nije stigla obitelj Grbunka.
Obitelj Grbunka je došla iz dalekih krajeva današnje Srbije, to jest granice između Srbije i Hrvatske kod Iloka. Obitelj Grbunka, za razliku od obitelji Zdunka i Punka, sastojala se samo od četiri člana obitelji: Gospodin i gospođa Grbunka, plemeniti Ivica Grbunka i gospođica Ivana Grbunka. Dolazili su iz duge linije obitelji Grbunka, ali budući da su se preselili, moraju sve početi iznova. Obitelji Grbunka i Zdunka su se dobro slagale i imale su slične interese. Dok je obitelj Punka bila „razmažena“ i mislila da su svi gori od nje. Živjeli su u najvećoj kući i imali su najviše stoke i zimnice. Obitelji Grbunka se nije sviđala obitelj Punka zbog toga.
Jedne zime, obitelji Zdunka je ponestalo zimnice pa su otišli do obitelji Punka po malo brašna i mlijeka za zimu. Gospodin Punka ih je sve otjerao i rekao da ga je baš briga makar umrli od gladi i da im nikad on nikad neće dati hrane. Potištena i ljuta, obitelj Zdunka je otišla do obitelji Grbunka. Obitelj Grbunka ih je pozvala unutra i dala im hrane. Obitelj Zdunka je bila vrlo zahvalna za taj čin dobrote pa se zaklela da će im to vratiti.
Nakon hladne i duge zime, obitelj Punka je počela pripreme za novu zimnicu. Kupili su još stoke i proširili su svoje njive. Dok su oni to radili, obitelji Grbunka i Zdunka su odlazile na puteve do Raše. Nakon nekoliko puta, naletjeli su na staricu koja ih je tražila malo gemišta da se okrijepi nakon dugog puta. Obitelj Grbunka se slagala s tim dok su se obitelj Zdunka protivila jer bi njima moglo trebati kasnije. Nakon nagovaranja djece, Grbunka, gospodin Zdunka je izvadio zadnju bocu gemišta i pružao ju je starici. Čim su joj se usne približile vrhu boce, pretvorila se u predivno biće napravljeno od čiste svijetlosti, s krunom od najljepših munja. Iz njenog tijela su ispadali srebrni i zlatni novčići, a iz očiju se prosipale zlatne suze po srebrnoj haljini. Obitelji Zdunka i Grbunka su začuđeno gledale u taj prizor. Žena od svjetla im je rekla da će obitelj Grbunka dobiti dvije trećine novca, dok će obitelj Zdunka dobiti samo jednu trećinu i za kaznu što nisu dobrovoljno dali starici gemišta morat će živjeti s kletvom prema kojoj će sve buduće generacije biti ljevoruke i imati lošu sreću.
Nakon zamarajućeg sakupljanja novca, krenuli su natrag. Nakon tri sata hoda, napokon su se vratili u Pulu. Obitelj Punka pila je popodnevnu kavu dok nisu primijetili kako se iz daljine čuje pjesma. Nakon nekoliko minuta, vidjeli su obitelji Zdunka i Grbunka kako pjevaju i plešu dok iza njih je dvadeset četiri kočije pune do vrha zlatnim i srebrnim novčićima. Kako su se približavale centru sela, sve su se obitelji tamo okupile. Obitelj Punka je zapanjeno gledala u kočije i predivne crne pastuhe koji su ih vukli. U sredinu grupe ljudi su se našli gospoda Punka, Grbunka i Zdunka. Gospodin Punka je začuđeno zapitkivao kako su pronašli toliku količinu novca. Gospodin Grbunka mu je odgovorio da su tu sreću zadobili na putu do Raše.
Već sutradan su bili spremni s trideset kočija, dvadeset devet kočijaša i još više pastuha. Oni su također krenuli istim putem i naletjeli na staricu koju su skoro pregazili. Nakon što se gospodin Punka ispsovao i izvikao na staricu dok su se njegova djeca glasno hihotala, starica ga je upitala za malo gemišta da se okrijepi. Gospodin Punka je samo pljunuo u pod i pokušao se vratiti, ali noge su mu postajale sve teže i teže čak toliko da se više nije mogao micati. Kada se okrenuo na mjestu gdje je trebala biti starica, nalazila se žena od svjetla koja je sve prisutne pa čak i pastuhe, pretvorila u kamenje. Poslije je naredila Gospodinu Grbunci da od tih stijena izgradi velika dvojna vrata tako da za kaznu obitelji Punka uvijek, bez pogovora, mora puštati ljude u selo.
Antonija Pauro, 8.a
OŠ Šijana, Pula
Mentor: Vladimir Papić
