Mia Širola: Poznato ime

Probudila sam se u jednom gradu u nekoj jako čudnoj zgradi. Bila je okrugla, kamena i falili su joj prozori i krov. Nisam znala gdje sam, niti kakva je to građevina. Zato sam otišla do neke dvije djevojčice koje su bile u blizini i upitala ih gdje se nalazim. Odgovorile su da se građevina zove Arena i da se tu odvijaju borbe gladijatora. Isto su rekle da se nalazimo u Hrvatskoj u Puli.

Odjednom je naglo zatoplilo. Zapravo, ne sjećam se da mi je ikad bilo ovako vruće! Zato su me djevojčice pitale jesam li iz neke druge hladnije države. A ja sam odgovorila: “Pa po tome što mi je u Puli toplo i što nosim jaknu i čizme, onda valjda jesam.“ Zbog toga sam se sjetila da imam prijatelja Kaya koji je isto iz hladnijih krajeva.

Počele su me ispitivati: “Sjećaš li se iz kojeg si grada?”, ” Kako se zoveš?” Odgovorila sam da se ne sjećam iz kojeg sam grada, ali da se sjećam da se zovem Gerda. Jedna od njih je rekla: „Čekaj malo, tvoje ime mi je poznato!” I dodala: ” I da, ja se zovem Anamarija.” Druga je rekla: ” Ja sam Emili i meni je tvoje ime poznato!“

Anamarija nas je odvela do knjižnice i počne kopati po policama na kojima stoje knjige.

Emili je upitala: ” Što tražiš?” Anamarija je odgovorila: „ Očito tražim knjigu, mislim da postoji jedan lik po imenu Gerda i da joj je prijatelj Kay. Emili pogleda u jednu policu i otrči do nje. Našla je knjigu “Snježna kraljica” i rekla mi da uskočim u nju jer sam ja Gerda iz te priče. Prisjetila se kako joj je bilo čudno što su se ispred knjižnice sva djeca žalila da u knjizi nema glavnog lika. Rekla sam im da ako me žele opet vidjeti, otvore knjigu “Snježna kraljica“.

Mia Širola

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić