Andreas Lanča: Žirafa i mrav

Jednoga jutra, mali mrav uputio se prema mravinjaku, ali nije želio ići dužim putem pa je odlučio ići prečicom. Mrav je dugo hodao jer je bio jako mali i njegove su noge bile jako kratke pa je put dugo trajao, bez obzira što ga je skratio.

Dok je mrav prolazio, probudila se žirafa. Ona je bila vrlo samouvjerena i mislila je da je najbolja u svemu. Žirafa je izašla iz svoje visoke kuće i ugledala malu mrlju ispod njezinih nogu. To je bio mrav, ali žirafa to nije znala. Mislila je da je to muha ili komarac pa ga je pokušala zgaziti. Žirafa je očekivala da će poletjeti, ali nije pa je pomislila da je mrtav, ali mali mrav se i dalje kretao. Žirafa je povikala: „Što si ti i što si umišljaš? Kako se usuđuješ kročiti mojim dvorištem!“ Mrav se jako uplašio i pobjegao. Stigao je do svog mravinjaka, bio je na sigurnom i okružen svojim prijateljima pa se opustio.

Sljedećeg jutra, mrav je išao dužim putem jer se bojao žirafe.  Više nije želio proći ispred njene kuće. Hodao je prema livadi na kojoj je tražio hranu za jesen. Radio je cijeli dan, svaki dan i vraćao se predvečer. Jednog dana, dok se mrav vraćao prema mravinjaku nakon napornog rada, čuo je glasan uzvik: „Aaaa!“ Osluškivao je iz kojeg smjera dolazi zvuk i krenuo prema njemu. Nije dugo hodao jer je na podu ležala žirafa koja je jaukala. Mrav nije ni sekunde dvojio, nego joj je odmah krenuo pomoći. Došao je do nje i vidio trn u njenoj nozi. Jedva ga je izvadio. Žirafa je glasno viknula kada je mrav izvukao trn. Odmah se ljutito podigla i povikala: „Što to radiš, zar ti nisam objasnila da ne prolaziš pokraj moje kuće?! Pusti me na miru!“

Mrav je otišao ljutit i povrijeđen, ali on je bio dobar u duši i znao je da je napravio ispravnu stvar. Vratio se u svoj mravinjak, gdje ga je čekala obitelj i prijatelji i brzo je zaboravio na ljutitu žirafu. A, žirafa je ostala živjeti sama do kraja života jer je nitko nije volio.

Andreas Lanča

OŠ Šijana, Pula

Mentor: Vladimir Papić