Lunamia Đanković: Moj predivan zavičaj

Živim u jednom predivnom zavičaju. U njemu ima puno životinja, bogatih šuma i livada, rijeka, sela i gradova. Moj zavičaj je Baranja. Mnogi su sada već za Baranju dosad čuli. Mnogi ljudi je posjećuju i dive se svemu što ima.

Poznata je po mnogim prirodnim ljepotama, bogatim i raznolikim selima, narodnim nošnjama i gastronomiji; u svijetu su čak poznata baranjska vina, kuleni, kobasice, slanina, fini domaći kolači zanimljivih imena: krempita, ruske kape, mađarica, baklava, gužvara s makom ili orasima. Od jela koja pripremaju Baranjci poznati su čobanac i fiš paprikaš. U mome zavičaju nalazi se i brdo koje se zove Banovo brdo. Bogato je mnogim vinogradima. Kroz moj zavičaj prolaze i dvije važne rijeke, a to su Drava i Dunav.

Voljela bih da u mome zavičaju postoji velika katedrala, kao ona u Zagrebu. Osječka katedrala isto je veoma lijepa, ali ja bih voljela da je još veća. Ne bi bilo loše da u mom zavičaju postoji i more. To bi pomoglo našim roditeljima jer ne bismo morali dugo putovati do obale, a i ne bismo se za vrijeme ljeta morali rastajati od svojih prijatelja. Svi zajedno bismo se mogli kupati i uživati u mirisu mora. Kada bi more postojalo u mome zavičaju, Novu godinu bismo mogli dočekati na nekoj plaži. Gledali bismo dupine kako skaču iz vode i to bi nas jako zabavljalo. Vozili bismo se brodovima i za ručak jeli fino pripremljenu morsku ribu. Jeli bismo i mandarine te gledali kako galebovi love ribu. Voljela bih kad bi kroz moj zavičaj i sva mjesta protjecala i rijeka Sava.

Svatko voli svoj zavičaj jer je svaki od njih poseban na svoj način. Iako smatramo da nam ponekad nešto u našem nedostaje, ipak imamo želju putovati i obići cijelu Hrvatsku kad su zavičaji udaljeni.

Lunamia Đanković, 5. razred

OŠ Matija Gubec, Čeminac