Korina Rezar: Grad na četiri rijeke

Zašto posjetiti baš Karlovac? U Karlovac odlazim često. Tamo živi moj djed. Volim ga posjećivati jer je poseban i meni jako drag.

Prije mjesec dana bila sam zadnji put u Karlovcu. Mama, brat i ja krenuli smo ujutro i oko jedanaest sati došli u taj lijepi grad. Otišli smo do djedova stana i brzo se spremili kako bismo posjetili Stari grad Dubovac.

Kada smo došli do Dubovca, činilo mi se kao da smo ušli u neki drugi grad, u neko novo vrijeme. Tvrđava s kulom stara je više od 500 godina. Tamo se nalazi restorančić i  vidikovac s kojeg se vidi krajolik i središte grada. Na Dubovcu se često odvijaju neka događanja kao što su koncerti i filmske večeri pa je zanimljiv ne samo turistima, nego i domaćima. Zanimljivo je da je Dubovac osnovan prije Karlovca. Djed mi često priča priču kako su ga Turci napadali mnogo puta, ali ga nijednom nisu osvojili.

Mom bratu je, naravno, to brzo dosadilo pa smo se morali zaputiti dalje. Otišli smo do Kupe i u lokalnom restorančiću popili kavu i pojeli palačinke.

Nakon kratke pauze odlučili smo otići i do drugih rijeka, meni najdraže Korane jer me podsjeća na moje ime. Korana je poznato  odredište za vikend izlete, čak i kad vrijeme više nije idealno za kupanje. Uzevši to u obzir, sigurno je da svakom tko dođe u Karlovac neće ponestati mjesto u hladu gdje može sjesti i uživati u pogledu ili skočiti sa skakaonice od deset metara. Za sportaše tu su atletski i odbojkaški teren gdje mogu odigrati koju rundu odbojke ili otrčati dok se drugi sunčaju.

Nakon kupanja, uvijek je lijepo malo prošetati parkom. Kao mali, brat i ja bismo često “zalutali“ u jedan od mnogobrojnih parkova i doživjeli Karlovac i s te – dječje strane. To se sada promijenilo… Radije sjednemo u hladovinu pokraj rijeke i uživamo u pogledu kako smo i toga dana.

Na desnoj obali rijeke Korane smješten je slatkovodni akvarij „Aquatika“. Otišli smo posjetiti i njega. Mom bratu bilo je čudno kako ne vidi morskog psa ili vilinskog konjica, već štuku i soma, ali poslije sam mu objasnila kako je to muzej slatkovodnih riba.

Također, djed nam je ispričao kako Karlovac okružuju kestenove šume pa nije čudno da u ovo doba stanovnici Karlovca odlaze brati kestene i vraćaju se s punim vrećama. Baš je zbog toga, u Karlovcu, obavezno probati kolač od kestena i zasladiti se nakon cjelodnevne šetnje gradom. Tu sam preporuku shvatila ozbiljno, tako da smo otišli do slastičarnice i probali taj poznati kolač koji je, zaista, bio jako dobar. Za one koji nisu ljubitelji slatkog, odlična će alternativa biti juha ili neko drugo jelo od vrganja koji su također specifični za to područje.

Nakon toga prošetali smo pored velike livade gdje se svako ljeto u Karlovcu održavaju Dani piva. Tamo se okupljaju odrasli koji uživaju u pivu, dobroj glazbi i druženju s prijateljima. Naravno, ni djeca nisu zapostavljena pa su u blizini i lunapark i trgovina sa slatkišima, a i drugi sadržaji poput dječjih predstava.

Ni zimi u Karlovcu nije dosadno. Tada je uz šetnju šancima obavezan odlazak i na karlovački adventski sajam na kojem se nudi niz slastica od kojih su poznati slanci i fritule.

I tako, upoznajući ljepotu Karlovca, spustila se noć i  polako smo morali krenuti kući.

Hodajući prema autu razmišljala sam kako je Karlovac poseban po tome što je manji, a lijep  grad u kojem  je sve blizu i svi se poznaju. Rijetko se događa da prođeš gradom, a ne pozdraviš barem nekog od susjeda, prijatelja, poznanika. Sviđa mi se stav ljudi. Svi mi se čine prijateljski raspoloženi, složni i uvijek spremni pomoći. To je, naravno, češće za neki manji grad kao što je Karlovac, nego za Zagreb u kojem jedva poznajemo ljude iz svoga susjedstva.

Sviđa mi se jednostavnost maloga grada i uopće mi ne izgleda nemoguće, da bih i ja jednog dana mogla živjeti u gradu poput Karlovca i postati Karlovčanka iz Zagreba.

Korina Rezar, 15 godina

Zagreb