Dora Šafran: Moje ljetno putovanje Hrvatskom

Nakon uspješno završene školske i radne godine, moja obitelj i ja uputili smo se na zasluženi godišnji odmor. Jedva čekamo ljeto svake godine jer to znači da je dovoljno toplo da se možemo bezbrižno kupati u moru i sunčati na plaži. Svako ljeto, već sedam godina, ljetne praznike provodimo na predivnoj Korčuli. Korčula je postala moj drugi dom. Poznajem njene uličice i mjesta kao vlastiti dlan, a ondje sam također stekla mnoge prijatelje iz raznih krajeva svijeta. Sve su mi plaže dobro poznate pa čak i one tajne koje mještani inače skrivaju od nas – zagrebačkih i ostalih turista. Dakle, obožavam svoju Korčulu, baš kao i moji roditelji i moj mlađi brat. Mislim da je toliko volim jer u meni budi neki jak osjećaj nostalgije, s obzirom na to da sam ondje provela velik broj ljeta tijekom svoga djetinjstva. No, moji su roditelji odlučili da bismo mogli nekako izići iz te svoje rutine i obići još neka mjesta na našoj predivnoj jadranskoj obali. Uputili smo se, ni manje ni više, ponovno prema jugu Hrvatske. Jednostavno volimo naš jug jer je ondje uvijek toplo. Kad smo napokon, nakon brojnih usputnih stanica stigli na Pelješac, smjestili smo se nadomak Stonu u jednom lijepom apartmanu te se upoznali s vlasnicima kuće. To su vrlo pristojni i gostoprimljivi ljudi, što i nije neobično s obzirom na to da se bave ugostiteljstvom. Općenito, ljudi koji žive u priobalju ostavljaju dojam vrlo dragih i nasmijanih osoba. Oni žive drugačijim načinom života, veseliji su i zadovoljniji životom jer žive u skladu s prirodom. Odlučili smo ostati na Pelješcu nešto više od dva tjedna. Tijekom svog boravka ondje, obišli smo sva značajna obližnja mjesta. Posjetili smo Stonske zidine koje povezuju Ston i Mali Ston. One su, uz Kineski zid, jedne od najduljih sačuvanih zidina na svijetu. Zidine su krasne, ali, iskreno, put po njima baš i nije (osobito ljeti na 35 stupnjeva Celzijusa). Zatim smo posjetili Dubrovnik. Dubrovnik je zaista divan grad tako da u potpunosti razumijem zainteresiranost za njega. Ipak, mome bratu i meni, najdraža je piratska trgovina slatkišima “Pirate Candyshop”. Posebno nas je očarala i predivna plaža, Pasjača. Do nje se teško dolazi, ali je vrijedna svakog uloženog napora. More je kristalno čisto, a stijene izgledaju kao da će se urušiti. Posjet Mljetu bio je prava pustolovina. NP Mljet sadrži lijepu, netaknutu prirodu i dva jezera, Veliko i Malo. Šetnja oko jezera bila je naporna, ali je vrijedilo. Moram istaknuti detalj da smo brat i ja pronašli napuštenu kućicu sagrađenu od granja te je moja teorija da je, nekada davno, ondje netko doživio brodolom. Postoji legenda o tome kako je Odisej, grčki junak, doživio brodolom na Mljetu pa je moj tata, naravno, povezao taj događaj s ovom mojom teorijom. Ako sam zaista pronašla Odisejevu brodolomsku kućicu, kao što to tvrdi moj tata, to će biti uspjeh koji se mora prepričavati. Ipak, ne bih rekla da je istina.

I za kraj, naravno, srce vuče ondje gdje pripada…Posjetili smo i našu Korčulu. S Pelješca smo, nekim putničkim brodićem, krenuli na naš otok. Došli smo do zaključka da, gdje god krenemo, uvijek ćemo završiti na Korčuli (baš kao naziv onog filma Svi putevi vode u Rim). Neopisiv je osjećaj bio kada nas je putnički brodić iskrcao na tlo našeg otoka. Te je večeri najvažniji korčulanski događaj bio Moreška u kojoj je nastupala i moja prijateljica. Vožnja brodićem kasno u noć po osvijetljenoj jadranskoj obali, uz glazbu i pomiješane osjećaje ljubavi i nostalgičnosti, veselja i tuge, činila se kao iz filma. Svidjela mi se naša pustolovina te mi je ipak dobro došla mala promjena. Moram se složiti i s roditeljima – Korčula nije jedino divno mjesto na Jadranu, ali opet, Korčula je Korčula. Na povratku u Zagreb stali smo u Vrlici, malom selu u Lici,  pozdraviti svoje prijatelje. Kada biste uspoređivali način života i izgled naselja ondje s nekom urbanom sredinom, ostali biste u šoku. Kraj u kojemu živim i krajevi u kojima provodim ljetne praznike, dva su različita zavičaja. Oni nisu samo različiti prema reljefu, nego i prema načinu života ljudi, prema klimi, običajima…Volim svoj zavičaj, no Mediteran ima mnogo toga što moj zavičaj nema. To je, očigledno, Jadransko more, ali i veseli način života morskih ljudi te toplija klima koja bi meni osobno vrlo dobro došla, s obzirom na to da sam strašno zimogrozna. No, ima još nešto što mi nemamo a morski ljudi imaju, a to je ukusna morska hrana! Zaista obožavam morske delicije i specijalitete, mnogo više nego one mesne koji su češći u mome zavičaju i zato mi mama često govori da sam vjerojatno “rođena za život na moru”. Lako moguće da je moja majka u pravu jer se na moru osjećam najbolje i najslobodnije, posebice tijekom vožnja brodom dok mi vjetar vijori kroz kosu i blago me zapljuskuju valovi… To mi je jedan od najdražih osjećaja i tada se zaista osjećam savršeno.

Vrlo rado bih voljela da u mome zavičaju postoji more, topla klima, ali i veseli morski ljudi. Naravno, pustolovine su divne, ali dom je ipak dom i lijepo je na povratku osjetiti njegovu toplinu.

Dora Šafran, 15 godina,

Sop