Stella Grgurić: Dnevnik jedne petašice
- listopada 2021.
20 h
Utorak. Jako sam umorna. Današnji je školski dan bio naporan i težak. I sada sam tako gladna.
Slasna čokoladica na ormariću doziva me k sebi. Nisam se dvoumila. Progutala sam je u sekundi, no imala je drugačiji okus od uobičajenog. Ušuškala sam se u krevet i legla. I krevet mi miriše tako čokoladno…
22 h
Ipak ni nakon dva sata ne mogu spavati! Naravno kad se čokolada ne jede navečer! Mama uvijek kaže da se sjetim škole i tako smirim. U redu, smirena sam, no zaboravila sam da sutra pišemo ispit iz matematike! Umor me je toliko svladao da sam matematiku smetnula s uma. Hvata me neka drhtavica, osjećam tremu, osjećam strah… Sigurno ću dobiti jedinicu, a nisam ni učila! Što da pak sada napravim?!
- listopada 2021.
7.15 h
Jutro je. Valjda sam jučer u onim čokoladno-matematičkim mislima utonula u san. Idem u školu boriti se s matematikom. Prvi je sat matematika i od same pomisli ruke mi se znoje i gori lice, no neću dozvoliti da me ti osjećaji obuzmu u školi.
14 h
U školi je bilo čudno. Na ispitu iz matematike najprije me obuzela panika. Pogledavši ispit, shvatila sam da ne znam riješiti gotovo niti jedan zadatak. Ruke su mi drhtale toliko da nisam mogla držati olovku u ruci. Čak me i učiteljica pogledala onim pogledom uzdignutih obrva. Poželjela sam nazvati nazvati mamu da mi pomogne, ali to se ne smije. Čvrsto sam se usredotočila na zadatke i rekla sebi: Mogu ja to! Eva, ti to možeš! Trema se pomalo smanjivala, lice kao da je manje gorjelo, ruke su mi se još malo znojile. Jesam li ja to pobijedila tremu?! Pokušala sam riješiti sve preostale zadatke jer je do kraja sata ostalo još 15 minuta. Učionicom je prošao neki blagi miris čokolade. Odmah sam se osjećala bolje. Uključila sam turbo brzinu i stigla sve riješiti. Možda mi se smiješi i petica. Učiteljica je prolazila razredom, skupljala zadaćnice, pokupila je i moju. Što je napisano, napisano je. Osjećala sam se poput nekog superjunaka. Kao da su mi one riječi Mogu ja to! Ti to možeš! dale moć kojom sam pobijedila strah od matematike. Zvuči dobro! Da, voljela bih biti superjunak koji prijateljima i sebi može maknuti tremu. Ili mi je možda ona čokoladica dala tu snagu?!
20 h
Večeras sam prije spavanja pojela bananu. Krevet je ponovno bio topao i sladak, a ja se osjećam baš dobro. Hm, možda čak i imam supermoć da mogu maknuti tremu?! Osjećam se puna samopouzdanja i snage. Vjerujem da je zapravo supermoć znati kako pomoći sebi i drugima.
Stella Grgurić, 5. a
OŠ Milan Brozović, Kastav
