Lana Babić: Promjena koja želim biti

Sutra pišemo povijest pa je Ana došla k meni kako bismo zajedno učile. Nismo se mogle načuditi tome koliko su stari Rimljani ratovali. Nije nam nikako bilo jasno zar nije tada postojao neki drugi način rješavanja nesporazuma.

I nas u školi, ali i u obitelji uče da treba dobro promisliti kad donosimo neke velike odluke. Treba dobro odvagati sve što je dobro i što nije u tom postupku. Da mogu putovati u prošlost, rado bih rekla Cezaru: – Hej, možda ratovanje i nije najbolje rješenje? Osvajati se svijet može riječima, pjesmom, plesom, a ne samo ratom. Možda bi danas bili bolji odnosi među zemljama jer bi se imali na koga ugledati. Iz povijesti se zaista može jako puno toga naučiti, ali nije mi jasno zašto ratovi i danas postoje kada nikad nisu donijeli ništa dobro.

Razmišljajući o svemu tome, shvatila sam da odrasli zaboravljaju na sve ono što su znali dok su bili djeca.  Djeca jako dobro razlikuju dobro od zla, no brige odrasloga svijeta natjeraju čovjeka da krene nekim grubim putem. Voljela bih zadržati tu dječju moć iskrenog osmijeha kojom se pobjeđuje svaki sukob i tako razveseliti dobre ljude. To je promjena koja želim biti!

Lana Babić, 5.a

OŠ Milan Brozović, Kastav