Katja Bišćanin: U mislima s nekim

Već dugo vremena borimo se sa strašnim virusom. Izgubili smo tisuće i tisuće ljudi. Toliko djece izgubilo je roditelje i najmilije. Osmijeh im je nestao s lica.

Što bi se dogodilo da možemo misliti kao netko drugi? Je li to super moć? Ne znam, ali rado bi se okušala u tome. Jučer sam promatrala meni vrlo dragu osobu. Kako da znam je li  sretna ili tužna, ljuta ili samo zamišljena? Da bar imam super moć čitanja misli. Rado bih se posvetila tužnim i krhkim osobama. Pokušala bih ih usrećiti, ipak ne postoji čovjek koji se ne smije. Jedan smiješak svaku bol liječi. Znam da ima i ljudi koji pate od gorih stvari. Što bi oni htjeli? To je pravo pitanje. Ljubav, sreću, pažnju, krov nad glavom…Mi zapravo ni ne znamo koliko smo sretni i koliko ima razloga za smijeh. Jednom je jedan čovjek rekao: “Ako imaš obitelj koja te voli, sretnik si“. “Ako imaš kruh na stolu, sretnik si“. Što će nam silni novci, vikendice, hoteli ako nemamo obitelj s kojom možemo dijeliti smijeh. O, kako bi bilo lijepo nekom vratiti osmijeh na lice. Da barem ja imam takvu super moć-vratiti osmijehe na lica. Smijte se! Smijte se najjače što možete. Smijete se iz srca jer život je kratak.

Zaplačite  baš kad morate, ali smijete se više i jače!

Katja Bišćanin, 5. b

OŠ Ivane Brlić- Mažuranić, Ogulin