Larisa Avdić: Da imam supermoć, ova bi promjena morala doć’
Naš planet Zemlja je svakim danom sve umorniji. Dugo se pomalo guši i umire, a čini se da se nitko ne obazire na to. Svi negdje žure i jure i ne primjećuju što se oko njih događa. Važni su samo njihovi problemi, njihove muke i njihove obveze, a za ostalo ih nije briga.
Ja sam ipak to primijetila, a vjerujem da je među ovih sedam bilijuna ljudi na Zemlji još netko opazio isto. No, takvih ljudi je premalo i njihov glas rijetko tko želi poslušati za savjete kako pomoći Zemlji, a usto pomoći i sam sebi. Ako se brineš o svom okolišu, brineš se i o sebi kako bi ti bilo bolje. A osim toga, zar se ne osjećate dobro kad učinite nešto što će možda stvari učiniti boljima? Već neko vrijeme razmišljam o ovome i kako napraviti neku bitnu promjenu. Dugo, dugo sam mozgala, ali uzalud, ništa mi se nije činilo korisno. Tad su mi na pamet počele padati čudne, nemoguće ideje. Od svega me je i glava zaboljela pa sam samo prihvatila činjenicu maštanja o nemogućem. Tada se dogodio klik. Zamislila sam da imam supermoć kojom bih mogla promijeniti stvari nabolje, za Zemlju i za nas.
Ovo mi se činilo zanimljivo pa sam zapravo počela o tome ozbiljnije mozgati. Zamislite samo da imam moć kojom mogu uljepšati sve naše živote! Nazvala bih ju – moć promjena! Njom bih sve mogla promijeniti. Prvo bih se posvetila Zemlji. Nemojte me krivo shvatiti,, ali mi stvarno nismo zaslužili biti prvi na ovoj listi. Da joj olakšam muke, prvo bih uklonila sve štetne plinove iz zraka kako bi konačno mogla disati bez kihanja i kašljanja. Zatim bih posadila puno, puno novih stabala i uz pomoć te moje moći, ona bi odmah izrasla. Tako bih obnovila Zemljina pluća. Sada kad joj je disanje olakšano, sigurna sam da je i životinjama lakše. Vjeverice, ptice, lisice, medvjedi i ostali stanari šume mogu se vratiti u svoje stanište. Nakon toga izliječila bih Zemljinu temperaturu, a zatim bih se prebacila na vodu. Uklonila bih sve štetne tvari i smeće iz mora, oceana, rijeka, jezera i ostalih voda. Voda bi tad bila čista i pitka za sva živa bića na Zemlji, a morski stanovnici konačno bi odahnuli. Mogli bi mirno živjeti bez brige da će naići na naftu koja bi ih ugušila, na smeće u koje bi se zapleli ili ozlijedili, a neki bi ga čak i pojeli misleći da je hrana. Sve ostalo smeće na livadama, ulicama, plažama također bih uklonila. Ne čini li vam se da je život sada bolji? Zemlja više nije zagađena, životinje nisu ugrožene, a i nama je ljepše i svakako zdravije. Bolje dišemo i imamo više kisika, imamo više pitke i čiste vode za piće, kupanje i druge aktivnosti, nema više smeća, gdje god da pogledaš, sve je čisto. Zemlja više ne kiše; ako niste shvatili, nema ni potresa, nema neprirodno visokih temperatura tj. globalnih zatopljenja i drugih prirodnih katastrofa.
Nažalost, ne vjerujem da bi ovo dugo potrajalo jer bi se ljudi ubrzo vratili svojim navikama zagađenja i uništavanja Zemlje. Zato bih svojim moćima pokušala promijeniti i njihova promišljanja i stavove. Pokušala bih im objasniti da ugrožavanjem Zemlje ugrožavaju i svoj život, kako ne treba misliti samo na sebe već i na svoje okruženje.
Prije nego što učinite nešto, promislite kakve će posljedice imati vaš postupak. Zar ne uživate sada u ovoj ljepoti, čistoći i miru? Zar ne želite da ostane ovako? Ako vam ovo nešto znači, poslušajte moje savjete.
Vidite, neki od ovih savjeta su stvari koje se mogu obaviti u sekundi, neke trebaju vremena, ali isplati se. Npr. svi bismo mogli reciklirati otpad i bacati smeće tamo gdje mu je mjesto. Mogli bismo smanjiti proizvodnju plastike i proizvoditi od drugih materijala. Umjesto plastičnih boca mogli bismo koristiti staklene i metalne, možemo se koristiti platnenim vrećicama umjesto plastičnima, čak i gašenje svijetla u prostoriji u kojoj ne boravimo može pomoći. Većina ovih stvari su sitnice koje svi možemo napraviti.
Sada malo razmislite. Da se svi osvrnemo oko sebe i saberemo se, mogli bismo sve promijeniti. Mogli bismo pomoći našemu planetu Zemlji koji nam je već godinama dom. Zato pokušajte promijeniti svoje navike! Učinite li to, poboljšat ćete svoju, a i tuđu budućnost. Onda ovo ne bi bila neka priča o snovima i supermoćima, već o stvarnome životu.
Larisa Avdić 7.d
OŠ Lapad, Dubrovnik
mentorica: Ivana Marijanović Mekišić
