Anja Papić: Putovanje kroz vrijeme

Tako je dobro bilo gledati animirani film u kojem glavni junak sve pobjeđuje svojim izvanrednim moćima! Prilično sam sigurna da smo se svi mi u jednom trenutku svojega djetinjstva zapitali kako bi nam izgledao život kada bismo imali supermoći. Kada biste me kao djevojčicu upitali koju bih supermoć voljela imati, moj bi odgovor bio isti kao i sada: putovanje kroz vrijeme.

Smatram da ta moć ima onoliko potencijala koliko i mana. Svijet koji bi tada postojao ne bi bio nimalo nalik današnjem. Naravno, ako bi ta moć pala u nepoželjne ruke, zlo bi bilo nepobjedivo, no u mojemu svijetu supermoći bi imali samo oni koji to zaslužuju. Mogli bismo vratiti izgubljeno vrijeme, zaustaviti izradu oružja, promijeniti postupke zlih ljudi, pomiriti se s tim prijateljem/prijateljicom. Pa čak i proći taj test!

Svi mi, nebitno koliko godina imali, u jednom smo razdoblju svojega života poželjeli da možemo promijeniti prošlost ili predvidjeti budućnost. Sigurna sam da svaka osoba posjeduje to jedno posebno iskustvo, taj jedan poseban dan koji nam je ostao u najljepšem sjećanju – dan koji bismo htjeli proživjeti iznova i iznova jer dok smo se dobro zabavljali, nismo bili svjesni da u tom trenutku stvaramo uspomene koje će nas pratiti cijeloga života. Svi događaji i sva iskustva (bila ona dobra ili loša) koje doživimo zauvijek nam ostaju u sjećanju, kao kada gledamo neki film s istim uzbuđenjem kojim smo ga gledali i prvi put. Kada bismo se uistinu mogli vratiti u sva ta sjećanja, opet bismo ih mogli proživjeti iznova, kao što smo uvijek i maštali. Mogu sa sigurnošću reći da bi tada ljudi na život gledali drukčijim očima. S vremenom je čovjeku postalo prirodno da svu svoju pozornost usmjeri na probleme. Mogućnost vraćanja u prošlost omogućilo bi rješavanje te naše užasne navike jer bismo se tada, bez ikakvih problema, mogli vratiti u ona „bolja vremena“. Način razmišljanja bi nam se ubrzo promijenio te bismo shvatili da je to samo loš dan, a ne život. Uz to što bi svijet bio krcat pozitivnim i sretnim ljudima, on bi uistinu bio i bolje mjesto za život. Sve ljudske nedaće bile bi ispravljene. Naravno, možda se sam počinitelj zločina ne bi promijenio, ali zamislite samo koliko bi nevinih života bilo spašeno. Isto vrijedi i za prirodne nepogode: puno više ljudi moglo bi se spasiti na vrijeme. Šteta bi možda ostala ista, ali netko u tom velikom svijetu ne bi izgubio člana svoje obitelji, najboljeg prijatelja, kolegu, pa čak i poznanika. Putovanje kroz vrijeme ne bi omogućavalo samo vraćanje u prošlost, već i u odlazak u budućnost. Znam koliko sam puta neprestano razmišljala jesam li donijela dobru odluku. Kada bih mogla putovati u budućnost, provjerila bih sve mogućnosti i izabrala onu najbolju. Tada bi sve naše sumnje ostale u prošlosti te bismo mogli živjeti s boljim odlukama.

Svjesna sam da nijedna supermoć ne može riješiti sve ljudske probleme, ali kada bi ljudi u potpunosti bili krojači svojih sudbina, vjerujem da bi napokon počeli živjeti svoj život u cijelosti (punim plućima). Možda tek tada nitko više ne bi izgovorio onu poznatu rečenicu: Život je prekratak.

Anja Papić, 2. razred

Srednja škola Mate Balote Poreč – Opća gimnazija