Žanamari Komšić: Četvorka iz Tjelesnog
Mnogi su se od nas barem jednom u životu susreli s pitanjem: Koju bismo supermoć htjeli imati i zašto? Ljudi su oduvijek tražili razne napitke i čarolije za besmrtnost, supersnagu i nevjerojatna bogatstva te su od davnina pisali o nadnaravnim moćima i ljudima koji su ih imali. Zbog okoline i čestih razgovora o takvim i sličnim temama ponekad se i ja zapitam: Da imam nekakvu supermoć koja bi to bila i zašto? i u glavi počnem pažljivo nabrajati pozitivne i negativne strane svake supermoći koje sam ikada vidjela u filmovima.
Na kraju uvijek zaključim isto – da bih izabrala teleportaciju. S tom supermoći mogla bih putovati gdje god i kada god poželim, i to besplatno, što je u današnje doba gotovo nemoguće. Teleportacija bi također bila puno brža od običnog putovanja. To bi mi odgovaralo jer nikada više ne bih kasnila. Možda bih se mogla teleportirati s jednog na drugi kraj atletske staze, pa ne bih dobivala četvorku iz Tjelesnog. Ova bi supermoć svakako meni išla u korist, ali uz to i mojim roditeljima jer bih im olakšala svakodnevni život: ne bi me više trebali voziti u školu, ni na nastupe, ni na druženja s prijateljima. Također, mislim da bi meni bilo puno lakše „skoknuti” do trgovine i kupiti potrebne namirnice za ručak tog dana nego što bi to bilo njima. Iako teleportacija izgleda kao zabavna i praktična vještina, mislim da bi mi nedostajale sitnice iz normalnog života: kasnovečernja vožnja automobilom uz upaljeni radio, ranojutarnja vožnja autobusom od kuće do škole i natrag… U filmovima vidimo da i junaci koji imaju supermoći često požele biti normalni ljudi jer takva moć nosi i odgovornost za cijelo čovječanstvo te stvara velik pritisak. Iako ja ne vidim kako bi moja teleportacija imala utjecaj na ostatak svijeta, svejedno se ne bih htjela pronaći u takvoj situaciji.
Svi se možemo složiti da bi bilo kakve supermoći olakšale život na Zemlji, ali mislim da bi ih ljudi ubrzo počeli koristili i u loše svrhe. Smatram da, čak i kada bih imala moć teleportacije, ne bih se tom moći svakodnevno koristila jer se ne bih mogla odreći svakodnevnih putovanja sa svojom obitelji i prijateljima.
Žanamari Komšić, 2. razred
Srednja škola Mate Balote Poreč – Opća gimnazija
