Nia Jelenčić: Zmaj i mrav
Jednom davno, bijaše jedan crni mrav, mrav velikog srca. Bio je jako vrijedan i marljiv. Jednoga sunčanog dana naišao je na velikog, krupnog zmaja. Zmaj je plesao i pjevao po cijele dane i ništa drugo nije radio, katkad bi odletio tek toliko da se protegne i ulovi nešto za pojesti. Kako je plesao, nije se obazirao na tlo i umalo je zgazio jadnog mrava. Mrav je počeo vikati, no zmaj ga nije čuo. Primijetio ga je tek onda kada se počeo penjati po njemu. Kada ga je ugledao, počeo ga je ismijavati zbog njegove veličine. Mrav se odluči spustiti na tlo i ignorirati ga, ali zmaj nije prestajao. Rekao mu je kako je ponekad i bolje biti malen nego velik, na što se još jače nasmijao i tad je mrav pobjegao.
Mravinjak je bio blizu zmajeva kamenjara te mu nije trebalo dugo da dođe do svog skromnog doma. Čim je došao kući, nastavio je raditi, ali je bio vrlo uzrujan zbog zmajevog ponašanja.
Jednog kišnog dana, odlučio ga je posjetiti. Očekivao je da će mu se ispričati.
Zmaj ga je ugledao i nije ništa rekao.
Kiša je sve jače padala i kamenjar se počeo urušavati zbog vjetra i kiše. Zmaj se uspaničio i nije znao što učiniti. Pokušao je zaustaviti kamenje i izaći van, ali nije uspio. No mrav je zato s lakoćom našao rupicu, dovoljnu da prođe i izašao bez problema.
Bilo mu je žao zmaja koji je nažalost ostao u pećini zauvijek, ali je vjerovao da je naučio vrijednu lekciju o ismijavanju.
Nia Jelenčić, 7. razred
OŠ M.Brozović, Kastav
