Doria Nižić: Kutija morskoga dna

Bio je sasvim običan dan ispod morske površine. Ribe su, kao i inače, obavljale svoje svakodnevne zadatke. Na putu do posla pozdravljale su morske zvijezde i konjice. Svi su bili tako sretni i složni. Bili su prava zajednica. Jedina im je prijetnja bio morski pas koji je uvijek vrebao iza obližnjeg ugla, no ribe su uvijek budno pazile te on nije imao prilike nauditi im.

Dani su bezbrižno prolazili sve dok se jednoga dana usred centra Ribljeg grada nije stvorila crna kutijica. Na prvu, ribe su se bojale uopće prići toj crnoj, nepoznatoj stvari.

• Nepoznato je opasno! – govorile su ribe.

I uistinu uvijek su se držale podalje od nepoznatih predmeta sve kako bi održale sigurnost u njihovom gradu. Ali jedna radoznala riba nije mogla odoljeti kušnji da promotri kutijicu izbliza. Kutijica se osvijetlila i počela proizvoditi zvukove. Ribi je to bilo izrazito zabavno jer je mogla kontrolirati sve na kutijici. Ubrzo su joj i sve ostale ribe posvetile pažnju. Sve osim jedne ribe. Ribi Plavki to je bilo jako sumnjivo i mislila je da je to trik.

• Kutija koja priča i prikazuje sve što ti poželiš. Glupost! – govorila je Plavka.

Iz dana u dan ribe su sve više i više bile opsjednute kutijom, ništa drugo nisu ni primjećivale i ništa im nije bilo toliko bitno koliko gledati u kutiju. Nitko više nije pazio na sigurnost Ribljeg grada. I zajedništvo se uništilo. Svi su htjeli imati kutijicu za sebe, ali postojala je samo jedna. Svađali su se, vrijeđali, varali jedni druge. Stanje u gradu bilo je grozno. Riba Plavka upozoravala je druge da se ne daju smesti i da ne razore dugoročna prijateljstva koja su držala ovaj morski grad, ali oglušili su se na njene riječi. Sve je to zadovoljno promatrao morski pas, njegov plan napokon je upalio. Sad, kad su sve ribe bile previše zaokupljene kutijicom, nitko nije pazio na sigurnost grada i mogao je napasti.

Danas u Ribljem gradu vlada pustoš. Morski pas je svih pojeo. Ni jedna riba nije se više uselila, od straha da se i njoj ne dogodi išta slično, a priča o gradu prepričava se generacijama. A u centru nekadašnjeg Ribljeg grada stoji crna kutija koja je svojom pojavom opustošila grad.

Iz daljine čuo se Plavkin glas:

• Oči bijaše im zatvorene, a kutija im je dirigirala glavom. Zbog silne ovisnosti gledanja u njene magije izgubili su sve, pa čak i sebe. –

 Doria Nižić. 8. razred

OŠ Milan Brozović, Kastav