Paola Andrašek: Medvjed i kruške

Odluči medvjed jednoga dana otići u šumu kako bi pribavio svoju zimsku zalihu meda. U košaru je stavio nekoliko krušaka koje su mu trebale biti okrepa po putu.

Hodajući po brdima i dolovima u potrazi za medom, medvjedu se dogodi nevolja. Poskliznuo se i pao, a njegova okrepa upadne u veliku blatnu lokvu. Medvjedu se nije dalo sagnuti i očistiti voće. „Ne trebaju mi te blatne kruške, ne želim prljati šape. Uskoro ću se osladiti medom!“ pomisli medvjed i nastavi dalje ostavljajući kruške za sobom u blatu. Dugo je hodao šumom, no meda nije bilo ni na vidiku. Već je sunce zalazilo i zvijezde su se počele ukazivati na nebu. Medvjed odluči poći svome domu.

Vraćao se istim putem, po brdima i dolovima, a od silnog hodanja uhvati ga glad. Srećom, naišao je na svoje kruške. Odmah se sagne, uzme jednu i počne jesti. „Ove su kruške slađe od meda!“ zaključi medvjed i zadovoljno krene kući.

Pouka: Bolje vrabac u ruci nego golub na grani.

Paola Andrašek, 7. razred

OŠ Breznički Hum