Nela Kovačić: Nije blago sve što sja

Živio gavran na vrhu visoke krošnje sa svojim roditeljima. Tog su gavrana od malena privlačile svjetlucave stvari. Sve bi na svijetu dao za zlaćane ogrlice, prstenje, novčiće,… Glavno je da je bilo što svjetlucavo.  Jednog  jutra došeta gladna lisica do gavrana i povika:  ,,Gavrane, donijela sam ti tone zlaćanih stvarčica, no za to tražim nešto i zauzvrat.“ Čim je to čuo, gavran se hitro spusti do lisice. I zaista, u vreći pokraj lisice, stajali su svakakvi blistavi predmeti. Od srebrnog nakita, poludragog kamenja do raznih zlatnika neobičnih oblika. Vidjevši to gavran, oči mu zasjaše. Letom se zaputio do vreće, no sjetio se one riječi ,,zauzvrat“. Naglo se zaustavio i sumnjičavo upitao lisicu: ,,Što želiš zauzvrat“? Lisica odgovori: ,,Već danima se nisam dobro najela, bi li se mijenjao, ja tebi zlato, a ti meni svoje roditelje?“ Nato gavran problijedi. Ni u snu nije pomišljao da bi lisica mogla takvo što tražiti od njega. Prošla ga je jeza. Oni zlatnici više mu nisu bili bitni. Obrušio se na lisicu te ju počeo srdito kljucati svojim snažnim kljunom. Lisica se branila, no ništa joj nije pomoglo. Uzela je zlatnike i nestala iz te šume zauvijek. Gavran je od tada stao cijeniti ono što ima te više nikad u životu nije ni pomislio na ikakve zlatnike.

Najvrjednije stvari ne mogu se kupiti novcem.

 Nela Kovačić 8.b

OŠ Jože Horvata, Kotoriba