Lucija Pepić: Zalutali papagaj

Odluči papagaj jednog dana otvoriti svoju krletku i odletjeti do obližnje šume. Bijaše to za njega novi svijet, toliko različit od svega što je do tada vidio, da nije zanesen istraživanjem ni primijetio kako je pala večer. Po mraku je bilo teško naći put kući. Tražio je sklonište u kojem bi prenoćio.

U jednom je starom hrastu uočio krasnu duplju. Ne oklijevajući, udobno se smjestio i zaspao, kad ga iz sna prenu vika: „Tko si ti? Što tražiš u mom domu?“.

Papagaj shvati zabunu, ali mu ljutita vjeverica ne dozvoli isprike, već ga uz pogrde otjera. On žalosno odleti prema drugom stablu, tražeći novo utočište. Grana na koju je sletio, bila je slaba te pukne, a papagaj se ozlijedi.

Vjeverica ga promatraše te joj bi žao pa žurno doskakuta do njega pružiti mu pomoć. Brižno mu je zavila krilo, a zatim ga odnijela u svoj dom, gdje ga je njegovala. Dani su prolazili, a vjeverica je predano brinula o svom gostu.

Jedne se večeri prišuljala gladna kuna u potrazi za sočnim zalogajem. Taman je provirila u duplju, kad li se papagaj oglasio zaglušujućim kreštanjem. Mašući mahnito krilima i kljucajući kljunom otjerao je zaprepaštenu kunu. Odužio se time vjeverici spasivši joj život.

Pomozi svakome u nevolji, jer dobro se dobrim vraća.

Lucija Pepić, 4. razred

OŠ Rovišće, PO Prgomelje