Marijeta Bošković: Pošiljka i zec
Bio jednom jedan nježan i drag zec koji je silno želio nekome pomoći i osjećati se vrijedim. Šumske životinje mu u tome nikad nisu dale priliku jer su smatrale da on ne može nikome pomoći. Odbile bi njegovu pomoć i ismijavale ga što im ju uopće i nudi.
Jednog dana, kroz šumu su prolazila dva magarca koja su vukli kočiju s vrlo važnom i posebnom pošiljkom. Bili su već jako umorni, a tek su bili na pola puta. Imali su osjećaj da im nedostaje trunka snage kako bi kočiju mogli sigurno dovesti do njihova cilja. Druge su im životinje nudile pomoć, ali su je magarci odbijali jer su se bojali da bi tad kočiju vukli prebrzo pa bi se prevrnula.
Za nedaću dvojice magaraca je čuo i zec pa im odluči pojuriti u pomoć. Ostale su mu životinje govorile da se bez potrebe žuri jer njegova snaga neće moći pomoći magarcima. Međutim, kad su magarci ugledali zeca, pomislili su da bi možda baš toliko stvorenje moglo imati dovoljno snage potrebne za vuču njihove kočije.
Cijela šuma je ušutjela. Zec je uhvatio uže od kočije među svoje zube te je zajedno s magarcima počeo vuči kočiju. Zajedno su jurili sve do njihova cilja te su sigurno dostavili pošiljku. Zec je bio jako sretan i ponosan na sebe, a šumske životinje više nikada nisu odbile njegovu pomoć.
POUKA: Ne sudi knjigu po koricama.
Marijeta Bošković, 4. b
OŠ Ljubljanica, Zagreb
