Teodora Bijelić: Vuk, lav, medo i panda
Jednom je jedan vuk vidio lava i oni su se sprijateljili. Išli su u šumu i sreli su medu i s njim se isto sprijateljili. U šumi su se igrali lovice i vuk je odjednom pao. Lav i medo pomogli su mu da ustane, a vuk im se zahvalio.
Šetali su dalje i vidjeli igralište. Odlučili su se tu igrati.
Na tom igralištu je bila i panda koja se željela igrati s njima. Dopustili su joj da se igra s njima, ali nisu bili presretni. Odjednom je panda pala i vuk, lav i medo nisu joj pomogli da ustane jer je panda bila crne boje, a oni nisu voljeli crnu boju. Panda je nekako uspjela ustati i otišla je kući tužna jer je shvatila da joj oni nisu pravi prijatelji.
Svakog dana ona je dolazila na igralište i nadala se da će sresti vuka, lava i medu da se igraju zajedno. Ali oni više nisu dolazili na to igralište. Panda je jako željela da budu prijatelji i bila je jako usamljena. Svakoga je dana plakala i plakala zato što ostali ne žele biti njeni prijatelji. Rekla je mami što ju muči. Mama joj je rekla da kad opet vidi vuka, lava i medu da im kaže da bi htjela biti njihova prijateljica. Panda je to i napravila i vuk, medo i lav shvatili su da nije bitno kako izgledaš i da smo svi jednako vrijedni.
Bila je jako sretna jer su ponovno bili prijatelji.
Teodora Bijelić, 2. b razred
OŠ Jurja Dalmatinca, Šibenik
Ilustracija: Andrija Škugor
