Vedran Mamić: Lav i miš

Ispričat ću vam priču o lavu i mišu. Lagao bih kad bih rekao da su lav i miš bili prijatelji. Uvijek su bili zajedno, ali miš je lava strašno živcirao. Korak ispred, korak iza, lijevo ili desno, miš je uvijek bio tu. Pratio ga je kao sjena. Lav je bio velik, snažan, hrabar i miš mu se divio. Htio je biti poput njega. Lav, umišljen i sebičan, nije vidio dalje od svoje njuške. Nije se mogao sjetiti jednog jedinog razloga zašto bi veličanstvena životinja poput njega bila prijatelj s malim, bijednim mišem.

Jednoga dana lav je poželio biti vlasnik pojilišta. Htio je biti jedina životinja koja će se tamo osvježavati. Ostale životinje nisu namjeravale samo tako prepustiti pojilište jednom lavu i bile su spremne na bitku. Miš je odmah znao da je ta ideja osuđena na propast i da će lav tu bitku izgubiti. Lav je bio snažan, ali sam. Ostalih je životinja bilo puno više, a plašljivi miš nije se htio miješati. Iz prve bitke lav se vratio raščupane grive i poražen. Zaključio je da mora vježbati. Dizao je utege, trčao krugove i radio trbušnjake. Iz druge bitke vratio se u još gorem stanju pa je odlučio još više vježbati. Nije pomoglo. I treći je put poražen, a griva je bila sve rjeđa i jadnija. Miš je iskreno volio lava i bilo mu je teško gledati ga kako se iz svake bitke vraća ozlijeđen, razočaran i tužan. Znao je da mu ne smije prigovoriti jer lav nije bio raspoložen. Kad se situacija malo smirila, miš mu je pažljivo objasnio da mu ovoga puta njegova snaga i hrabrost neće biti dovoljne, ostalih životinja bilo je previše. Rekao mu je i da je njegova želja za vlastitim pojilištem besmislena i neostvariva.  Objasnio mu je da je pojilište važno drugim životinjama i da bi bez njega sve uginule. Na kraju ga je upitao: „Ako sve životinje uginu, tko će ti se diviti?“ Umišljenog lava nakon toga nije trebalo dugo nagovarati da odustane.

Nakon nekoliko tjedana griva je opet narasla. Bila je čak bujnija nego prije. Topla, meka i čupava postala je pravi ležaj na kojemu se mali miš najviše volio odmarati.  A lav je na teži način naučio da ne može sve uvijek biti onako kako on želi. Ponekad se treba prilagoditi.

Vedran Mamić, 5. razred

OŠ Novi Marof, Novi Marof